Samo kvalitetan sadržaj
Kad tekst poput “Plućica na kiselo” ruši rekorde čitanosti iz mjeseca u mjesec, jasno je samo jedno: publika je gladna pravih, konkretnih okusa. Ljudi ne traže samo nostalgiju, traže onaj duboki, kiselkasti balans koji su naše bake dovele do savršenstva, a koji je danas nepravedno protjeran s restoranskih menija. U vremenu kad nas svaki drugi…
Zadnji put smo tipkali o plućicama na kiselo onak kak “Bog zapoveda,” kao o onom pravom, poštenom, šljakerskom gablecu kaj te drži do fajrunta i miriši po pravim, starim, začađenim gostionama. E, al danas idemo korak dalje. Kaj ak to isto jelo, s istom onom radničkom dušom, hitiš na gigantski bijeli tanjur i umjesto jela…
Ziher ste barem jednom, buljeći u neku kulinarsku emisiju ili sjedeći u fensi restoranu, pomislili: “Kaj ja to točno plaćam kad na tanjuru dobijem tri griza?” To je već teška klasika. Velik, poluprazan tanjur kod laika i prosječnog gosta redovito izaziva sumnju, a bome i otvoreni podsmijeh. Al pazite sad kaj je najjače, taj podsmijeh…
Kad korjenasto povrće hitiš u vodu da se kuha, velik dio onog najboljeg u njemu završi točno tamo u vodi. Voda ti je, ruku na srce, univerzalno “otapalo” koje izvuče sve ono kaj valja: toplinski osjetljive šećere, slobodne aminokiseline i arome. I kaj im onda napravi? Razvodni ih do neprepoznatljivosti. Cikla izgubi onu svoju tešku,…
Kad tekst poput “Plućica na kiselo” ruši rekorde čitanosti iz mjeseca u mjesec, jasno je samo jedno: publika je gladna pravih, konkretnih okusa. Ljudi ne traže samo nostalgiju, traže onaj duboki, kiselkasti balans koji su naše bake dovele do savršenstva, a koji je danas nepravedno protjeran s restoranskih menija. U vremenu kad nas svaki drugi…
Zadnji put smo tipkali o plućicama na kiselo onak kak “Bog zapoveda,” kao o onom pravom, poštenom, šljakerskom gablecu kaj te drži do fajrunta i miriši po pravim, starim, začađenim gostionama. E, al danas idemo korak dalje. Kaj ak to isto jelo, s istom onom radničkom dušom, hitiš na gigantski bijeli tanjur i umjesto jela…
Ziher ste barem jednom, buljeći u neku kulinarsku emisiju ili sjedeći u fensi restoranu, pomislili: “Kaj ja to točno plaćam kad na tanjuru dobijem tri griza?” To je već teška klasika. Velik, poluprazan tanjur kod laika i prosječnog gosta redovito izaziva sumnju, a bome i otvoreni podsmijeh. Al pazite sad kaj je najjače, taj podsmijeh…
Kad korjenasto povrće hitiš u vodu da se kuha, velik dio onog najboljeg u njemu završi točno tamo u vodi. Voda ti je, ruku na srce, univerzalno “otapalo” koje izvuče sve ono kaj valja: toplinski osjetljive šećere, slobodne aminokiseline i arome. I kaj im onda napravi? Razvodni ih do neprepoznatljivosti. Cikla izgubi onu svoju tešku,…
Neki dan mi na fejsu iskoči umotvorina nekog nadobudnog, wannabe novinara koji fakat brije da je popio svu pamet svijeta. Frajer u njoj uredno prosipa filozofiju kak po našim bircevima i restoranima konobari više ne govore hrvatski. Njegova je teza klasična linija manjeg otpora: naši ljudi više ne bi delali taj posao, pa se mi,…
Dođe taj moment u životu svakog tko je odlučil živjeti malo van šprance, daleko od sterilnih ureda i ziheraških poslova, kad si nađe idola. Nekog tko je razbio kalup na proste faktore. Za cijele generacije nas kaj smo htjeli pisati, delati po kuhinjama, landrati po svijetu i gledati ljudima ravno u oči bez fige u…
U današnjem tiktok svijetu gdje se fine dining prečesto svodi na prikrivanje i preseravanje pincetama, dehidriranim prahovima i dimom, ščipanci stoje kao spomenik onoj pravoj, surovoj jednostavnosti. Kad maknete sav taj moderni drek s tanjura, ostaje gola istina. Gledano iz profi kuta, ščipanci su čista lekcija iz tehnologije tijesta, doslovno kako od ničega napraviti nekaj…
Vremena kad se podrazumijevalo da ekipa u kuhinji guli bolesne smjene od 12 ili 14 sati, pod konstantnim presingom i bez prava na život van restorana, službeno su gotova. Fakat. Nekad se to furalo kao nekakav bedž časti, tko može više potegnuti bez spavanja, tko će preživjeti goru šihtu na plus pedeset uz upaljene plamenike, udišući…
Nova objava Michelinovog vodiča za Hrvatsku za 2026. godinu opet je scimala duhove u našoj maloj, ali glasnoj gastro državi. Svi dosadašnji nositelji su zadržali svoje zvjezdice (kapa do poda dečkima i curama, svi u struci jako dobro znamo koliko znoja, opekotina i stresa stoji iza toga), a u igru je uletio i novi igrač,…
Iza svakog tog fensi tanjura, iza ispeglane bijele kute s izvezenim imenom i ispoliranih fotki na Instagramu, zijeva jedna ogromna, mračna rupa. Rupa u kojoj svaki bogomdani dan ostavljamo komade sebe koje više nikad nećemo dobiti natrag. Evo, pune tri godine slažem ove tekstove na Štrukanom pelinu, tri godine pokušavam iscijediti tu sirovu, nepatvorenu ugostiteljsku…
Svi znamo kak ide Sole Meunière. Brzopotezna akcija na tavi, pjenasti beurre noisette, malo limuna, peršin i to je to. To je onaj ultimativni bistro klasik koji prolazi svugdje i s debelim razlogom je planetarno popularan. Ali, kad izađemo iz komocije i uđemo u ozbiljan restoranski sustav, pravila igre se mijenjaju. Tu prestaje casual pristup…
Jebiga, malo kasnim kao i inače u životu. Prvi tekst je vani bio u svibnju 2023., ali u kuhinji se tajming nekad rastegne, pa tako i s ovom obljetnicom. Tri godine su iza nas. Kada to pretvoriš u matematiku, to je preko tisuću dana. U mom svijetu, to je rezultiralo s nevjerojatnih 409 tekstova. 409…
