Samo kvalitetan sadržaj
Prije jedno dve-tri godine, kad smo Zvonko i ja uz rundu gemišta(on je pil bezalkolnu pivu) gruntali kak naći i zadržati poštene ljude za štednjakom, spika se uglavnom vrtjela oko iste teme: daj im normalne uvjete, eliminiraj onu toksičnu staru školu urlanja nad mlađim kuharima i plati ih kak spada. Teza je bila jasna, osiguraj…
Zadnji put kad sam o ovome pisao, prije jedno dve godine, stali smo točno tam gdje se fina gospoda i haute cuisine slažu s onim pomodnim nouvelle kerefekama u neki moderni “gemišt”, a crvena Michelinova zvjezdica glumi ultimativnu tapiju tko je faca, a tko samo maže “paštetu”. Ali vraga je tu bil kraj priče, tu se tek počelo pravo…
Subota navečer, sredina kolovoza. Restoran na moru, pun do zadnjeg stolca, čekaonica pred vratima zgleda ko tramvaj u špici, a telefon zvoni bez prestanka jer si je netko gruntal da bu se ugurao “samo za dvoje, prosim vas, na brzaka”. Za jednim stolom sjedi gost, gleda na sat i, dost glasno da ga cijela terasa…
Zaboravite na trenutak sous-vide kupke, termomikseve, pacojete i one noževe kaj koštaju ko polovni auto.Vraćamo se na same osnove zanata, tamo gdje zapravo počinje pravo kuhanje, a ne kemijski laboratorij. Pišem vam danas o običnom komadu papira za pečenje. Taj obični komad papira zove se cartouche (čita se: kartuš) i to je zapravo onaj “lažni…
Prije jedno dve-tri godine, kad smo Zvonko i ja uz rundu gemišta(on je pil bezalkolnu pivu) gruntali kak naći i zadržati poštene ljude za štednjakom, spika se uglavnom vrtjela oko iste teme: daj im normalne uvjete, eliminiraj onu toksičnu staru školu urlanja nad mlađim kuharima i plati ih kak spada. Teza je bila jasna, osiguraj…
Zadnji put kad sam o ovome pisao, prije jedno dve godine, stali smo točno tam gdje se fina gospoda i haute cuisine slažu s onim pomodnim nouvelle kerefekama u neki moderni “gemišt”, a crvena Michelinova zvjezdica glumi ultimativnu tapiju tko je faca, a tko samo maže “paštetu”. Ali vraga je tu bil kraj priče, tu se tek počelo pravo…
Subota navečer, sredina kolovoza. Restoran na moru, pun do zadnjeg stolca, čekaonica pred vratima zgleda ko tramvaj u špici, a telefon zvoni bez prestanka jer si je netko gruntal da bu se ugurao “samo za dvoje, prosim vas, na brzaka”. Za jednim stolom sjedi gost, gleda na sat i, dost glasno da ga cijela terasa…
Zaboravite na trenutak sous-vide kupke, termomikseve, pacojete i one noževe kaj koštaju ko polovni auto.Vraćamo se na same osnove zanata, tamo gdje zapravo počinje pravo kuhanje, a ne kemijski laboratorij. Pišem vam danas o običnom komadu papira za pečenje. Taj obični komad papira zove se cartouche (čita se: kartuš) i to je zapravo onaj “lažni…
Svaki put kada se u mislima vratim na same početke svoje karijere u Londonu, preplavi me poseban osjećaj strahopoštovanja. Za mene koji sam tada tek koračal u taj zahtjevni svijet, braća Roux i njihov legendarni Le Gavroche nisu bili samo kulinarski uzori, oni su bili apsolutne ikone, nedodirljivi svjetionici prema kojima smo mi mladi i…
Kad tekst poput “Plućica na kiselo” ruši rekorde čitanosti iz mjeseca u mjesec, jasno je samo jedno: publika je gladna pravih, konkretnih okusa. Ljudi ne traže samo nostalgiju, traže onaj duboki, kiselkasti balans koji su naše bake dovele do savršenstva, a koji je danas nepravedno protjeran s restoranskih menija. U vremenu kad nas svaki drugi…
Zadnji put smo tipkali o plućicama na kiselo onak kak “Bog zapoveda,” kao o onom pravom, poštenom, šljakerskom gablecu kaj te drži do fajrunta i miriši po pravim, starim, začađenim gostionama. E, al danas idemo korak dalje. Kaj ak to isto jelo, s istom onom radničkom dušom, hitiš na gigantski bijeli tanjur i umjesto jela…
Ziher ste barem jednom, buljeći u neku kulinarsku emisiju ili sjedeći u fensi restoranu, pomislili: “Kaj ja to točno plaćam kad na tanjuru dobijem tri griza?” To je već teška klasika. Velik, poluprazan tanjur kod laika i prosječnog gosta redovito izaziva sumnju, a bome i otvoreni podsmijeh. Al pazite sad kaj je najjače, taj podsmijeh…
Kad korjenasto povrće hitiš u vodu da se kuha, velik dio onog najboljeg u njemu završi točno tamo u vodi. Voda ti je, ruku na srce, univerzalno “otapalo” koje izvuče sve ono kaj valja: toplinski osjetljive šećere, slobodne aminokiseline i arome. I kaj im onda napravi? Razvodni ih do neprepoznatljivosti. Cikla izgubi onu svoju tešku,…
Neki dan mi na fejsu iskoči umotvorina nekog nadobudnog, wannabe novinara koji fakat brije da je popio svu pamet svijeta. Frajer u njoj uredno prosipa filozofiju kak po našim bircevima i restoranima konobari više ne govore hrvatski. Njegova je teza klasična linija manjeg otpora: naši ljudi više ne bi delali taj posao, pa se mi,…
Dođe taj moment u životu svakog tko je odlučil živjeti malo van šprance, daleko od sterilnih ureda i ziheraških poslova, kad si nađe idola. Nekog tko je razbio kalup na proste faktore. Za cijele generacije nas kaj smo htjeli pisati, delati po kuhinjama, landrati po svijetu i gledati ljudima ravno u oči bez fige u…
U današnjem tiktok svijetu gdje se fine dining prečesto svodi na prikrivanje i preseravanje pincetama, dehidriranim prahovima i dimom, ščipanci stoje kao spomenik onoj pravoj, surovoj jednostavnosti. Kad maknete sav taj moderni drek s tanjura, ostaje gola istina. Gledano iz profi kuta, ščipanci su čista lekcija iz tehnologije tijesta, doslovno kako od ničega napraviti nekaj…
