Samo kvalitetan sadržaj
Aquafaba je gusta tekućina koja nastaje kuhanjem mahunarki, poput slanutka, u vodi dulje vrijeme. To je prozirna viskozna tekućina koju vjerojatno bacite u odvod kad otvorite limenku slanutka. A u veganskim krugovima postalo je parvi hit za pravljenje prozračnih meringue i ostalih deserata bez jaja. Riječ “aquafaba” je, bez šale, izmišljena prije nešto više od sedam…
Danas mi je Jasmin donesel nekaj full zanimljivo u kuhinju. Gledam ja to na radnoj jedinici, izgleda ko neki čupavi vanzemaljac ili spužva za kupanje, a on viče: “Lavlja griva, buraz!” Malo sam kopao po netu i skužio da ekipa od ovog čuda masovno radi one neke “adaptogene praškove” i prodaje maglu u kapsulama za…
Želite li uljepšati svoju sljedeću salatu ili zdjelu? Dodajte ukiseljeni crveni luk! Pikantni i slatki, oni su najbolji način da gotovo svakom jelu date blistavi okus. Ukiseljeni crveni luk već godinama je neizostavan sastojak moje kuhinje. Ne samo da je prekrasne, živahne ružičaste boje, već je i pikantne, slatke i pomalo hrskave. Volim reći da sendvičima,…
Ah taj ranch umak. Gledajući tiktok Justusa Reida kako ne može pronaći pravi američki ranch umak u Hrvatskoj odlučio sam napisati kaj to točno je i kako se radi “iz nule”. Ovaj recept za ranch umak krajnji je rezultat mog eksperimentiranja. Sadrži svježe začinsko bilje, pravu mlaćenicu i kremastu bazu od kiselog vrhnja. Finog je…
Confit, riječ dolazi od francuskog “confire” što znači sačuvati. I u konačnici to je sve što je confit: metoda očuvanja. Srećom, to je također vrlo ukusan način konzerviranja, budući da se radi o metodi koja koristi sporo kuhanje, a zatim pohranjivanje hrane koju treba konzervirati u masnoći za kuhanje. Konfitirani proizvodi mogu se čuvati dulje…
Ah, taj kavijar. Nekad ga je bilo k’o blata, a danas? Danas je postao rijedak, skup i većini ljudi nedostižan, osim ako ne dignu manji kredit. Stoljetna tradicija vađenja ikre jesetre mogla bi postati samo fusnota u povijesnim knjigama ako se kolektivno ne saberemo i ne pobrinemo za održivu ponudu jesetre. Jer realno, pojeli smo…
Svestranost i kulturološka važnost ukiseljenog povrća nadilazi njihovu suvremenu upotrebu. U osmansko doba ukiseljeno povrće je imalo veliki značaj, s posebnim skladištem ukiseljenog povrća u kuhinjama velikih palača, a povrće i voće uzgajano je isključivo u vrtovima tih istih palače. Kiseli krastavci, turšija, paprike i ostalo ukiseljeno povrće posluživalo se na velikim banketima, simbolizirajući gostoprimstvo i počast gostima.
Za razliku od gotovo svakog drugog umaka za tjesteninu, sav šarm pesta ovisi o njegovom svježem, sirovom okusu. Vrućina, a posebno dugotrajno izlaganje visokoj vrućini, najgora je stvar za njega. Zato je većina kupovnog pesta toliko razočaravajuća: sterilizacija na visokoj toplini neophodna za konzerviranje i punjenje u boce, prekuha bosiljak, pretvarajući njegov hlapljivi miris anisa i mente dosadan miris nečega kaj nema apsolutno nikakve veze s tradicionalnim pestom.
Po meni, kriteriji za najbolje receptie za tjesteninu za neku laganu večeru su oni koji zahtijevaju samo par sastojaka, te uključuju vrlo malo pripremnog rada, ali svejedno dolaze s velikom paletom okusa. Ovaj recept više nego odgovara svim tim kriterijima. Ovaj recept je u biti mesni umak na bazi rajčice, ali ne sa nekim sirovim mljevenim mesom koje bi zahtjevalo dugu termičku obradu ili ultra popularni pileći file kojeg morate pripremati jakoj vatri i kontatno paziti.
Tortilje su beskvasni kruhovi od kukuruznog ili pšeničnog brašna, vode i soli. Naširoko se koriste diljem Latinske Amerike, ali su najuže povezani s meksičkom kuhinjom, gdje čine najveći dio prehrambenog unosa za lokalno stanovništvo. Tortilje se koriste u jelima poput tacosa, burrita ili quesadilla, a kada malo odstoje, tj posuše se, onda se prže i koriste za čips, u chilaquile. Ok, to je to možete skrolati dalje. Šalim se jeb**ga.
Ako ste se ikada pitali što je u ovim zločestim dečkima, pa, zapravo ništa loše – samo mali komadić šećera! Ovi domaći bao bunsi su pahuljasti, lagani i lakše ih je napraviti nego što mislite. Možete ih čak pripremiti i dan unaprijed, a zatim ih skuhati na pari prije posluživanja. Da, zaista je tako jednostavno. Prije par godina u Pero Baru su bili jako popularni, punili smo ih sa raguom od tune i ukiseljenim povrćem. Bili su stvarno atraktivni i ono najbitnije jako ukusni.
Jedna od velikih radosti kuhanja vlastite kombuche je njezina svestranost: sve dok imate pouzdan, osnovni recept za kombuchu, možete napraviti gotovo bilo koji okus koji želite. Ovaj se recept temelji na mojoj osnovnoj kombuchi čaja od jasmina, s nekim zabavnim promjenama tijekom sekundarne fermentacije (ono što stručnjaci za kombuchu skraćeno nazivaju “F2”) kako bi se stvorio osvježavajući okus kupine i mente. Čaj od jasmina dobro funkcionira kao blaga, cvjetna baza okusa s relativno malo gorkih ili taninskih nota – čisto platno za okuse i infuzije.