Samo kvalitetan sadržaj
Dobrodošli u zonu bez filtera! Kategorija ‘Na oštrici noža’ je mjesto gdje se serviraju sirove, necenzurirane i brutalno iskrene kolumne i razmišljanja. Ovdje chef Kristijan iznosi svoje stavove bez dlake na jeziku, secirajući aktualne kulinarske trendove, probleme u industriji i sve ono što nas peče u profesionalnoj kuhinji. Očekujte oštre riječi, provokativne teme i autentičan pogled iza kulisa gastronomskog svijeta. Ova kategorija nije za one sa slabim želucem – ovo je teritorij iskrenosti gdje se noževi oštre, a istina iznosi na stol.
Od međunarodnih delicija do lokalnih “čevapđinica”, čini se da novi restorani niču na svakom uglu ovih dana. Ugostiteljstvo je na najvišoj razini svih vremena, što dobro ilustrira predviđanjem da će ugostiteljska grana ove godine dosegnuti rekorde koje nitko nije zamišljao na početku godine. Jasno je da ugostiteljstvo ali i kultura prehrane općenito raste brzo i značajno. Što je jako dobro za sve.
Tri godine su prošle od one proklete pandemije i restoranska industrija još uvijek doživljava svakodnevne padove. Uz inflaciju, manjak radne snage i mogućnost nove recesije, stvaranje optimizirane radne snage je od vitalnog značaja i može pomoći restoranima da budu otporniji u suočavanju s izazovima. U ovom ću podužem tekstu pobliže razmotriti trenutne izazove s kojima se restoranska industrija suočava, kao i najnovije inovacije koje pomažu prehrambenoj i uslužnoj industriji da se oporavi.
Ono što je ključno spomenuti, primjena četverodnevnog tjedna manje se odnosi na skupljanje 40+ sati u četiri (duga) radna dana, a više na omogućavanje zaposlenicima značajnog smanjenja radnog vremena bez gubitka plaće. U tom smislu, pravi ‘zlatni standard’ četverodnevnog tjedna je ekvivalentan 35-satnom tjednu.
Rad u ugostiteljstvu uistinu je jedinstveno iskustvo. To može biti nevjerojatno nagrađujuća industrija za rad – za mene, ako moji gosti napuste restoran di radim sretni, onda ću i ja biti sretan. U ovoj branši su nevjerojatne mogućnosti, a upoznao sam neke od najboljih prijatelja u životu koje sam stekao radeći u ovoj industriji. No onima koji se nikada nisu bavili ugostiteljstvom naši motivi mogu biti neshvatljivi. Lako je zaboraviti da su smjene koje radimo daleko od normalnih – kada svojim prijateljima koji šljakaju od 9 do 5 spomenem koliko sati radim svaki tjedan, najčešći odgovori su “sigurno si umoran”, “ti si lud” ili “o moj Bože, kako ti to uspijeva?!”
U poznatom djelu “Down and Out in Paris and London” George Orwell opisao oštru sliku svog svakodnevnog života u kuhinjama jednog od vodećih hotela francuske prijestolnice, koji nije htio imenovati. Prema njegovim riječima, kuhar “je umjetnik, ali njegova umjetnost nije čistoća”. Naprotiv, “on je u određenoj mjeri čak i prljav jer je umjetnik, za hranu, da bi izgledao pametan, treba prljav tretman.”
Većina koja želi otvoriti franšizu, tj licencirati ju, odlučuju sudjelovati u ovoj vrsti poslovnog modela jer žele razviti poslovno iskustvo bez rizika pokretanja male tvrtke od nule. Ako sami razmišljate o ovoj opciji, važno je biti svjestan prednosti i mana prije nego što se odlučite. U ovom ću blog postu iznijeti prednosti i nedostatke posjedovanja franšize.
Prevare u restoranima su dio ugostiteljskog poslovanja već desetljećima. Kako one u kuhinji tako one i u servisu. Svi oni hrvatski restorani koji masovno koriste smrznuto povrće, smrznuto šumsko voće, smrznute “plodove mora”, smrznuto meso sumnjivog podrijetla, margarin ili jeftini ribani sir, nikako ne mogu biti pošteni restorani. Barem ne prema svojim gostima. Ili ….. ipak mogu, hm. … i još tome poslovati odlično. Da pojasnim.
Osobno mislim da hrvatska nikad i nije bila budget destinacija. Nije bila niti value for money destinacija. Hrvatska je jednostavno destinacija. Destinacija za one koji žele provesti dva tjedna odmora a da pritom ne moraju “jahati” dve gladne godine do tamo. Hrvatski turizam ima veliku prednost zbog svoje lokacije.
Mediji često spominju lošu potlačenost u ugostiteljstvu i vjerujte mi da su u pravu. No male plaće su tek dio problema koji ugostitelji polako shvaćaju i rade na tome da financijski motiviraju svoje radnike.