Zašto misliš da smo roboti?

Za ugostiteljske radnike, nas sirote kuhare, konobare i ostale djelatnike smanjenje radnih dana i sati ima jasnu korist. Kad nas pitate većina će  izjaviti da je smanjivanje radnih sati i radnih dana itekako potrebno kako bi se poboljšalo naše mentalno i fizičko zdravlje, manje stresa i, naravno, bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Nismo roboti i nas život nije samo ugostiteljstvo. A tebi, dragi, voljeni „novinaru“(onaj koji piše lažne intervjue bez ikakve prethodne provjere s bivšim korumpiranim premijerom, nije i ne može se smatrati novinarom) je ovo potpuno nepoznati pojam.  

Ono što je ključno spomenuti, primjena četverodnevnog tjedna manje se odnosi na skupljanje 40+ sati u četiri (duga) radna dana, a više na omogućavanje zaposlenicima značajnog smanjenja radnog vremena bez gubitka plaće. U tom smislu, pravi ‘zlatni standard’ četverodnevnog tjedna je ekvivalentan 35-satnom tjednu.   

Nigdje nisu postavljena nikakva stroga pravila za tvrtke koje su spremne sudjelovati: neke su odlučile potpuno zatvoriti restoran jedan dan u tjednu, dok su druge izmjenjivale slobodne dane za različite zaposlenike. Neki danski i švedski restorani čak su četverodnevni radni tjedan stavili na godišnju razinu, osiguravajući da osoblje radi u prosjeku 32 sata tjedno tijekom cijele godine. 

Jedna od glavnih ekonomskih prednosti koju hvale zagovornici četverodnevnog tjedna je da će on vjerojatno potaknuti ekonomsku aktivnost radnika koji imaju više slobodnog vremena. Više smo slobodni, imamo iste plaće, pa ćemo više i trošiti u trgovini, izlascima i sl.  

Svatko tko je ikada radio u ugostiteljstvu , bilo kao barista, kuhar ili konobar, poznaje stvarnost nedruštvenih sati, dugih dana i bolnih nogu – sigurno bi ugostiteljskim radnicima mnogo koristio skraćeni radni tjedan, ali je li vjerojatno da će biti to baš tako? 

Iako je to neuobičajeno, postoje neki ugostitelji  koji su predani uvođenju četverodnevnog tjedna.  Kolega Kaleb je pokrenuo jedan takav restoran, imenom Krug u gradu Splitu. Osoblje restorana s punim radnim vremenom prešlo je na četverodnevni radni tjedan. To mora biti veliko olakšanje za sve zaposlene.  

Čak ne olakšanje već rekao bih da je to golemo poboljšanje za svačije živote, posebno za kuhinjsko osoblje. Najbolja stvar u vezi toga je imati cijeli dan za oporavak, a onda možete provesti svoja dva slobodna dana radeći stvari koje su vam bitne za privatni život.  Rekao bih da im je posao postao manje stresan otkako je uveden četverodnevni radni tjedan. Tu ste samo da uživate u svom poslu, a to je jednostavno kao da radite samo jedan dan manje. Kolega Kaleb će sigurno imate dugoročno osoblje koje je spremno investirati sebe, iliti kako bi rekli, dati sve od sebe u njegov projekt. Neće mijenjati posao i pomoći će chefu Kalebu razviti njegov koncept u potpunosti. A to je danas bitno. Najbitnije.  

Ono što naš voljeni „novinar“ s jednog drek portala ne razumije, a zapravo je jako bitno je to se ugostiteljska industrija već  dugo bori s problemima nedostatka osoblja, a taj nedostatak sposobnog kadra ne pokazuje znakove oporavka. S obzirom na to da ugostiteljska industrija postaje sve konkurentnija, vlasnici restorana i menadžeri razmišljaju kako da na radnom mjestu pokušaju da riješe postojeću kadrovsku krizu.  Od zapošljavanja do zadržavanja, ugostiteljski sektor traži dugoročne načine za privući novo osoblje u svoje restorane. 

Jedan od tih načina svakako bi bio četverodnevni radni tjedan. Prednosti su tog projekta bi bile posebno očite kada se radi o stopama zadržavanja osoblja uz smanjenje fluktuacije na mjestu održavanja. Fluktuacija ljudi u ugostiteljstvu je onima koji se time ne bave posebno nepojmljiva. Pa ja sam bih pomislio promijeniti posao da mi netko ponudi četverodnevni radni tjedan uz isti paket uvjeta koji imam sada na trenutnom radnom mjestu.  

Takav radni tjedan čini bolju radnu okolinu, svi su malo sretniji, zadovoljniji i energičniji. Smatram da su ljudi više uključeni i žele sudjelovati u radu restorana.  Da pojasnim, ne kažem da skaču od sreće ali da malo više uživaju u svom poslu, da žele biti ovdje, to da.  

Iako su se stope zadržavanja povećale jer su i porasle plaće, kada tvrtka mora zaposliti novo osoblje, mogućnost ponuditi četverodnevni radni tjedan uz isti paket plaća kao i drugi restorani daju itekakvu konkurentsku prednost kada je u pitanju privlačenje nasuprot drugih restorana. 

Ova industrija se stvarno, stvarno bori s kvalificiranim radnicima; stvarno je teško i u sali i u kuhinji.  Nemam ništa protiv stranih radnika no svatko tko radi u kuhinji vam može reći da je to mukotrpan proces i nikad, ali apsolutno nikad ne završi s željenim očekivanjima.  

Pretpostavljam da ako netko želi doći iz dalekih zemalja poput Filipina ili Nepala u Hrvatsku za cca 500 do 700 eura brutto i nije neki kuhar. Da je, radio bi negdje drugdje za veće novce jer se radnici traže u svim EU zemljama. Znači kod nas dolaze prosječni ili nažalost iz mog iskustva ispod prosječni radnici upitne kvalitete i motivacije.  

I da, restorani postoje zbog gostiju, to je apsolutno točno. Ali isto tako gosti u te restorane odlaze jer su, ili dobri i tamo se osjećaju sretno i zadovoljno ili su u trendu pa žele biti viđeni. jbg živimo u dobar instagrama. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Ista stvar i s gostima. Ako netko želi doći u vaš restoran, on će doći. Kako god restorani radili gosti će se tome prilagoditi.  

Veći problem je kako financijski nadoknaditi izgubljene dane kada ne radite, ali to ionako morate sami kao vlasnici / menadžeri sjesti s svojim ključnim ljudima i donijeti poslovnu strategiju za daljnji rad jer tko bolje od vas i vaših ljudi zna kako radite i što možete bolje i više. Stihijsko donošenje odluka bez razmatranja svih pluseva i minusa je pogrešno i to, samo to, će vas odvesti u stečaj.