Samo kvalitetan sadržaj
Kategorija ‘Razmišljanja’ mjesto je za dublje promišljanje o hrani, kuhanju i gastronomiji u širem smislu. Ovdje dijelimo autorske eseje, filozofska promišljanja i introspektivne osvrte o temama koje nas inspiriraju i potiču na razgovor. Istražujemo vezu između hrane i kulture, umjetnosti i znanosti, tradicije i inovacije. Očekujte tekstove koji vas potiču na razmišljanje, inspiriraju na nove ideje i nude jedinstvenu perspektivu na svijet okusa. Ova kategorija je poziv na dublji dijalog o svemu onome što hrana predstavlja u našim životima.
Od međunarodnih delicija do lokalnih “čevapđinica”, čini se da novi restorani niču na svakom uglu ovih dana. Ugostiteljstvo je na najvišoj razini svih vremena, što dobro ilustrira predviđanjem da će ugostiteljska grana ove godine dosegnuti rekorde koje nitko nije zamišljao na početku godine. Jasno je da ugostiteljstvo ali i kultura prehrane općenito raste brzo i značajno. Što je jako dobro za sve.
Tri godine su prošle od one proklete pandemije i restoranska industrija još uvijek doživljava svakodnevne padove. Uz inflaciju, manjak radne snage i mogućnost nove recesije, stvaranje optimizirane radne snage je od vitalnog značaja i može pomoći restoranima da budu otporniji u suočavanju s izazovima. U ovom ću podužem tekstu pobliže razmotriti trenutne izazove s kojima se restoranska industrija suočava, kao i najnovije inovacije koje pomažu prehrambenoj i uslužnoj industriji da se oporavi.
Ono što je ključno spomenuti, primjena četverodnevnog tjedna manje se odnosi na skupljanje 40+ sati u četiri (duga) radna dana, a više na omogućavanje zaposlenicima značajnog smanjenja radnog vremena bez gubitka plaće. U tom smislu, pravi ‘zlatni standard’ četverodnevnog tjedna je ekvivalentan 35-satnom tjednu.
Rad u ugostiteljstvu uistinu je jedinstveno iskustvo. To može biti nevjerojatno nagrađujuća industrija za rad – za mene, ako moji gosti napuste restoran di radim sretni, onda ću i ja biti sretan. U ovoj branši su nevjerojatne mogućnosti, a upoznao sam neke od najboljih prijatelja u životu koje sam stekao radeći u ovoj industriji. No onima koji se nikada nisu bavili ugostiteljstvom naši motivi mogu biti neshvatljivi. Lako je zaboraviti da su smjene koje radimo daleko od normalnih – kada svojim prijateljima koji šljakaju od 9 do 5 spomenem koliko sati radim svaki tjedan, najčešći odgovori su “sigurno si umoran”, “ti si lud” ili “o moj Bože, kako ti to uspijeva?!”
U poznatom djelu “Down and Out in Paris and London” George Orwell opisao oštru sliku svog svakodnevnog života u kuhinjama jednog od vodećih hotela francuske prijestolnice, koji nije htio imenovati. Prema njegovim riječima, kuhar “je umjetnik, ali njegova umjetnost nije čistoća”. Naprotiv, “on je u određenoj mjeri čak i prljav jer je umjetnik, za hranu, da bi izgledao pametan, treba prljav tretman.”
Većina koja želi otvoriti franšizu, tj licencirati ju, odlučuju sudjelovati u ovoj vrsti poslovnog modela jer žele razviti poslovno iskustvo bez rizika pokretanja male tvrtke od nule. Ako sami razmišljate o ovoj opciji, važno je biti svjestan prednosti i mana prije nego što se odlučite. U ovom ću blog postu iznijeti prednosti i nedostatke posjedovanja franšize.
Da uistinu što napraviti kada chef koji je na plaći od 25000 kn dade otkaz i kaže da više ne želi doći na posao. Tako naime započinje žalopojka na jednom portalu. Ok u ugostiteljstvu su fluktuacije ljudi učestale i to je normalno, to je kako bi rekli surova realnost i stvarnost. No vjerojatno do toga nije došlo bez razloga. Iskreno, ne znam ni o kome je riječ niti o kojem restoranu je riječ, ali jedno je sigurno, da nitko ne daje otkaz bez razloga. S obzirom da ne znam detalje neću se dalje upuštati u komentiranje. Želio bih samo opisati jednu sličnu, obrnutu, ali jako interesantnu situaciju. Čak i luđu situaciju. Muy loco.
Prevare u restoranima su dio ugostiteljskog poslovanja već desetljećima. Kako one u kuhinji tako one i u servisu. Svi oni hrvatski restorani koji masovno koriste smrznuto povrće, smrznuto šumsko voće, smrznute “plodove mora”, smrznuto meso sumnjivog podrijetla, margarin ili jeftini ribani sir, nikako ne mogu biti pošteni restorani. Barem ne prema svojim gostima. Ili ….. ipak mogu, hm. … i još tome poslovati odlično. Da pojasnim.