Jebiga, malo kasnim kao i inače u životu. Prvi tekst je vani bio u svibnju 2023., ali u kuhinji se tajming nekad rastegne, pa tako i s ovom obljetnicom. Tri godine su iza nas. Kada to pretvoriš u matematiku, to je preko tisuću dana. U mom svijetu, to je rezultiralo s nevjerojatnih 409 tekstova. 409 puta seciranja kemije hrane, maillardove reakcije, fermentacije, zaboravljenih namirnica i divljeg bilja. Iza svake te brojke stoji rudarski posao nakon smjene, testiranje, pisanje i traženje onog idealnog omjera gorkog i kiselog.
A sve je počelo sasvim slučajno. Ovo je bio prvi tekst: Kako je došlo do toga.
Napisao sam ga na nekom Microsoftovom alatu, mislim da je bio Sway i stidljivo ga preko WhatsAppa podijelio s par kolega iz struke. Tek nakon njihovog iskrenog, pozitivnog feedbacka, prelomio sam u glavi da je vrijeme za oživiti blog. Tako je nastala ideja o Štrukanom pelinu, piću koje savršeno spaja moja dva najdraža okusa. Gorko i kiselo. Baš onako kako život i kuhinja najčešće mirišu.
Kroz ove tri godine imao sam čast upoznati toliko divnih ljudi. Ne mogu vas sve ovdje nabrojati, ima vas na tisuće. Danas nas je ovdje na Fejsu preko 9600. Ali vi za mene niste generički pratitelji, niste brojke u nekoj tablici analitike. Zato vas od prvog dana zovem Dragim prijateljima Štrukanog pelina. Vi ste ekipa s kojom skupa gradim ovu priču.
Rastemo stabilno, polako i organski. Vjerujem da su ovdje ostali samo oni koji stvarno žele biti tu i koji vole ovaj moj osebujan način pisanja. Priznajem, ponekad ne baš kulturan, ali uvijek stopostotno iskren. Moj jedini uvjet je da svaki tekst bude točan i kvalitetan. Bilo da se radi o rubrici “Na oštrici noža”, “Kuharske kronike” ili “Razmišljanja”, želim da razgovaramo direktno, bez rukavica. Kao kad se nakon teškog servisa naslonimo na pass, natočimo gemišt i kažemo stvari točno onakvima kakve jesu.
Ova priča odavno nije samo moja i na to sam ponosan. Zato jedno ogromno, kolegijalno hvala ide chefici Ivani i chefu Nikoli. Hvala vam na svakom slovu, trudu i znanju koje ste nesebično podijelili u rubrici “Gosti u špajzi”. Otvoriti svoju “špajzu” pred ovolikom publikom i ogoliti struku onako kako vi to radite daje ovom blogu jednu potpuno novu dimenziju i težinu.
Kad smo već kod toga, volio bih da nam ta špajza bude još punija. Ako među vama ima kolega, kuhara, entuzijasta koji imaju znanje, priču, žestoku volju i žele podijeliti svoj kulinarski kutak s našim dragim prijateljima, vrata su vam otvorena. Javite se, pišite mi u inbox, idemo skupa pisati bez cenzure.
Biti kuhar nije lak posao. Malo je, u principu, lakih poslova danas. To je glavni razlog zašto ovo pišem, želim vam predočiti kako taj naš svijet izgleda iznutra, s naše strane šanka i štednjaka. I zato sam beskrajno zahvalan svakome od vas tko odvoji komad svog dragocjenog vremena da sjedne i pročita ono što sam istresao na ekran.
Gledam kako moderni mediji i internet giganti polako ali sigurno guraju sve iza paywalla. Gledam portale koje ne možeš čitati od agresivnih reklama koje sakriju 50% ekrana. Na Štrukanom pelinu toga nikada neće biti. Paywall definitivno nikada ne ulazi u moju filozofiju. Reklama nema (uostalom, tko bi uopće financirao ovakav blog?). Postoji samo onaj mali, diskretni gumb u kutu ekrana gdje mi možeš “platiti kavu” ako to sam želiš. Nije obavezno i nikada neće biti. Ovaj sadržaj pripada svima.
Hvala vam na ove tri divne godine. Hvala vam na svakom pouzdanom, pametnom i argumentiranom komentaru, na raspravama zbog kojih ovaj blog ima dušu i zbog kojih se ponekad, isplati ne spavati noću. Ne treba nas ovdje biti milijun. Nek nas je ovoliko, ali neka smo pravi. Nadam se da se u istom, ako ne i većem broju, družimo i za godinu dana.
Za kraj, jedan poseban, topao pozdrav ide našoj Snježani Drusany (Pin-up Kuharica). Od sveg srca joj želim brz, uspješan i potpun oporavak. Vrati nam se što prije, Snježana, pa da svi skupa ponovno uživamo u tvojim novim receptima i kulinarskim čarolijama.
Dragi moji prijatelji… živjeli, i vidimo se na Štrukanom Pelinu.
Voli vas vaš Kristijan.
