Samo kvalitetan sadržaj
Kategorija ‘Razmišljanja’ mjesto je za dublje promišljanje o hrani, kuhanju i gastronomiji u širem smislu. Ovdje dijelimo autorske eseje, filozofska promišljanja i introspektivne osvrte o temama koje nas inspiriraju i potiču na razgovor. Istražujemo vezu između hrane i kulture, umjetnosti i znanosti, tradicije i inovacije. Očekujte tekstove koji vas potiču na razmišljanje, inspiriraju na nove ideje i nude jedinstvenu perspektivu na svijet okusa. Ova kategorija je poziv na dublji dijalog o svemu onome što hrana predstavlja u našim životima.
Trenutno nam nedostaje mašte o tome što možemo jesti kada jedemo manje mesa. Niti kuhari amateri niti profesionalni chefovi ne znaju složiti alternativu postojećem stanju. Neki poput Cantiliya se trude, s više ili manje uspjeha to ostavljam vama na procjenu. Nije lako složiti vegetarijanski ili veganski menu. Uostalom, ljudi su uvijek žudjeli za mesom, zar…
Zamislite da stojite na pragu svog sna – komercijalna kuhinja vrvi od aktivnosti, aroma slatkih jela koja se širi zrakom i tim koji besprijekorno radi zajedno na izradi kulinarskih remek-djela. Prije nego što se upustite u ovu uzbudljivu kulinarsku avanturu, potrebno je postaviti temelje, počevši od sveobuhvatnog planiranja rasporeda vaše kuhinje. Brojni važni čimbenici, poput usklađenosti s propisima i učinkovitog tijeka rada, moraju se uzeti u obzir kako bi se zajamčio siguran i učinkovit rad vašeg restorana.
Čin izlaska van da bi pojeli nešto fino u restoranu nekada je bio svečani čin. Bilo da posjećujete omiljeno mjesto u susjedstvu ili ste pustolovnog duha i otvoreni ste za pronalaženje novih okusa, obukli ste se za tu priliku i uputili u restoran gdje će vas ugostiti, poslužiti i počistiti za vama. Ovih dana, u vrijeme post-pandemije te usred visoke razine inflacije, gosti će vjerojatnije preskočiti gostovanje, posluživanje i pospremanje u korist pristupa koji je više uzmi i ponesi, a to je hrana za van.
Od međunarodnih delicija do lokalnih “čevapđinica”, čini se da novi restorani niču na svakom uglu ovih dana. Ugostiteljstvo je na najvišoj razini svih vremena, što dobro ilustrira predviđanjem da će ugostiteljska grana ove godine dosegnuti rekorde koje nitko nije zamišljao na početku godine. Jasno je da ugostiteljstvo ali i kultura prehrane općenito raste brzo i značajno. Što je jako dobro za sve.
Tri godine su prošle od one proklete pandemije i restoranska industrija još uvijek doživljava svakodnevne padove. Uz inflaciju, manjak radne snage i mogućnost nove recesije, stvaranje optimizirane radne snage je od vitalnog značaja i može pomoći restoranima da budu otporniji u suočavanju s izazovima. U ovom ću podužem tekstu pobliže razmotriti trenutne izazove s kojima se restoranska industrija suočava, kao i najnovije inovacije koje pomažu prehrambenoj i uslužnoj industriji da se oporavi.
Ono što je ključno spomenuti, primjena četverodnevnog tjedna manje se odnosi na skupljanje 40+ sati u četiri (duga) radna dana, a više na omogućavanje zaposlenicima značajnog smanjenja radnog vremena bez gubitka plaće. U tom smislu, pravi ‘zlatni standard’ četverodnevnog tjedna je ekvivalentan 35-satnom tjednu.
Rad u ugostiteljstvu uistinu je jedinstveno iskustvo. To može biti nevjerojatno nagrađujuća industrija za rad – za mene, ako moji gosti napuste restoran di radim sretni, onda ću i ja biti sretan. U ovoj branši su nevjerojatne mogućnosti, a upoznao sam neke od najboljih prijatelja u životu koje sam stekao radeći u ovoj industriji. No onima koji se nikada nisu bavili ugostiteljstvom naši motivi mogu biti neshvatljivi. Lako je zaboraviti da su smjene koje radimo daleko od normalnih – kada svojim prijateljima koji šljakaju od 9 do 5 spomenem koliko sati radim svaki tjedan, najčešći odgovori su “sigurno si umoran”, “ti si lud” ili “o moj Bože, kako ti to uspijeva?!”
U poznatom djelu “Down and Out in Paris and London” George Orwell opisao oštru sliku svog svakodnevnog života u kuhinjama jednog od vodećih hotela francuske prijestolnice, koji nije htio imenovati. Prema njegovim riječima, kuhar “je umjetnik, ali njegova umjetnost nije čistoća”. Naprotiv, “on je u određenoj mjeri čak i prljav jer je umjetnik, za hranu, da bi izgledao pametan, treba prljav tretman.”