Samo kvalitetan sadržaj
Kategorija ‘Razmišljanja’ mjesto je za dublje promišljanje o hrani, kuhanju i gastronomiji u širem smislu. Ovdje dijelimo autorske eseje, filozofska promišljanja i introspektivne osvrte o temama koje nas inspiriraju i potiču na razgovor. Istražujemo vezu između hrane i kulture, umjetnosti i znanosti, tradicije i inovacije. Očekujte tekstove koji vas potiču na razmišljanje, inspiriraju na nove ideje i nude jedinstvenu perspektivu na svijet okusa. Ova kategorija je poziv na dublji dijalog o svemu onome što hrana predstavlja u našim životima.
Većina koja želi otvoriti franšizu, tj licencirati ju, odlučuju sudjelovati u ovoj vrsti poslovnog modela jer žele razviti poslovno iskustvo bez rizika pokretanja male tvrtke od nule. Ako sami razmišljate o ovoj opciji, važno je biti svjestan prednosti i mana prije nego što se odlučite. U ovom ću blog postu iznijeti prednosti i nedostatke posjedovanja franšize.
Da uistinu što napraviti kada chef koji je na plaći od 25000 kn dade otkaz i kaže da više ne želi doći na posao. Tako naime započinje žalopojka na jednom portalu. Ok u ugostiteljstvu su fluktuacije ljudi učestale i to je normalno, to je kako bi rekli surova realnost i stvarnost. No vjerojatno do toga nije došlo bez razloga. Iskreno, ne znam ni o kome je riječ niti o kojem restoranu je riječ, ali jedno je sigurno, da nitko ne daje otkaz bez razloga. S obzirom da ne znam detalje neću se dalje upuštati u komentiranje. Želio bih samo opisati jednu sličnu, obrnutu, ali jako interesantnu situaciju. Čak i luđu situaciju. Muy loco.
Prevare u restoranima su dio ugostiteljskog poslovanja već desetljećima. Kako one u kuhinji tako one i u servisu. Svi oni hrvatski restorani koji masovno koriste smrznuto povrće, smrznuto šumsko voće, smrznute “plodove mora”, smrznuto meso sumnjivog podrijetla, margarin ili jeftini ribani sir, nikako ne mogu biti pošteni restorani. Barem ne prema svojim gostima. Ili ….. ipak mogu, hm. … i još tome poslovati odlično. Da pojasnim.
Biti kuhar nije nimalo lagan posao, dapače to je po mom mišljenju jedan od najtežih, najstresnijih i najopasnijih poslova i kada se uzme još u obzir da se radi u zatvorenom prostoru po 10 – 12 sati na dan, često u prostorima ne većim od 12 kvadrata. Sam obujam posla prije svega ovisi o funkciji ili ako želite “dužnosti” koju obnašate u kuhinji.
Prije par dana otišao mi je jedan jako dragi kolega. Nije htio, iz razloga u koje ne želim ovdje ulaziti, više raditi. Smatram da je u pravu što odlazi i želim mu svu sreću dalje. Meni osobno bilo je zadovoljstvo raditi s njime. U konačnici smatram ga prijateljem i definitivno ćemo ostati u kontaktu. Tko zna možda u budućnosti i postanemo opet kolege.
Osobno mislim da hrvatska nikad i nije bila budget destinacija. Nije bila niti value for money destinacija. Hrvatska je jednostavno destinacija. Destinacija za one koji žele provesti dva tjedna odmora a da pritom ne moraju “jahati” dve gladne godine do tamo. Hrvatski turizam ima veliku prednost zbog svoje lokacije.
Koliko vas se zapravo osjeća ispunjeno na poslu. Znate na što mislim. Onaj osjećaj sreće kad si dio tim koji radi nešto sasvim nevjerojatno i pomiče granice. Onaj osjećaj kada smatraš da sve što si do sada uložio u sebe i materijalno i obrazovno, dolazi do punog izražaja
Mediji često spominju lošu potlačenost u ugostiteljstvu i vjerujte mi da su u pravu. No male plaće su tek dio problema koji ugostitelji polako shvaćaju i rade na tome da financijski motiviraju svoje radnike.