Da uistinu što napraviti kada chef koji je na plaći od 25000 kn dade otkaz i kaže da više ne želi doći na posao. Tako naime započinje žalopojka na jednom portalu. Ok u ugostiteljstvu su fluktuacije ljudi učestale i to je normalno, to je kako bi rekli surova realnost i stvarnost. No vjerojatno do toga nije došlo bez razloga. Iskreno, ne znam ni o kome je riječ niti o kojem restoranu je riječ, ali jedno je sigurno, da nitko ne daje otkaz bez razloga. S obzirom da ne znam detalje neću se dalje upuštati u komentiranje. Želio bih samo opisati jednu sličnu, obrnutu, ali jako interesantnu priču. Čak i luđu situaciju. Muy loco.
Prije nekoliko mjeseci se dogodila jedna situacija da je jedan chef također dao otkaz u jednoj hotelskoj kući kuju je jako volio. Volio je raditi tamo, volio je ljude s kojima je radio, imao je solidna primanja ( ne takva kao chef iz naslova, ali solidna) a na kraju se zahvalio i otišao. Napomenuti ću da je bio skoro godinu dana tamo i upoznao je sve ljude i oni njega. Volio je te ljude, svoje kolege, svoje prijatelje. Ono što ću još napomenuti i da je kad je o otišao još dvoje ljudi dalo otkaz. Iskreno krajnje nepotrebno jer ti ljudi nisu imali pravi razlog za odlazak. Jedna je otišla u bolje vode, a druga je majstorski odigrala situaciju na svoj mlin. Potpuno zasluženo po mom mišljenju.
No vratimo se na glavnu priču. Za sada sve to zvuči ok, čovjeku se nije više svidjela situacija iz njemu poznatih razloga te je napustio firmu. Kog briga uostalom utvrdili smo ranije u tekstu da ljudi dolaze i odlaze. No pravi problemi počinju tek kada su htjeli da se taj isti čovjek vrati. E tu sad kreće priča.
Situacija se promijenila, i htjeli su ga natrag. Zapravo da parafriziram, ne znam da li su ga htjeli ili su ga zvali jer nisu imali ikoga drugog u planu. Nakon inicijalnog razgovora u jednoj novozagrebačkoj slastičarnici gdje su se više-manje uz kavu i pokoju suzu sve dogovorili, krenuo je shit show. Ne odmah, već nakon par dana.
Prvo su mu ponudili da se vrati za manje novaca jer su doveli nekog voditelja koji bi trebao voditi jedan posrnuli projekt. Naravno to je odbio, čak je i u trenutku pomislio da se radi o zajebanciji. Ne namjernoj, već staro-hrvatskom “ako prođe, prođe” pokušaju. Da bi mu zatim rekli da mora doći i odraditi ručak/večeru za njih 4-8 da oni vide kaj on zna jer oni nakon skoro godinu dana ne znaju kaj on točno zna. Da dobro ste pročitali, htjeli su da imaju svoju privatnu večeru za 5 isti ti ljudi s kojima je radio taj isti chef skoro godinu dana. Ako su bili gladni trebali su samo reći, mogao im je chef skuhati neki gablec, a ne ga na ovakav način “čačkati.”
Zatim su mu rekli da će ime prošlog chefa čiji su standardi higijene, ali samo poznavanje robe, pogotovo čišćenje i pripremanje određenih namirnica upitno u najboljem slučaju, ostati i koristiti se u promidžbene svrhe. Kao i menu tog chefa zbog kojeg je restoran i bio manje-više na rubu opstanka. Ali šlag na torti je došao kada je u očima menađmenta ugledao taj čuveni psihološki prebačaj. Znaš ono kad si normalan, a onda te, da upotrijebim ulični rječnik “nekaj prebrika” i sve krene u ku**c.
Prva greška je bila da tim tog već prošlo-svršenog chefa ostaje. Dotični chef je imao cijeli tim s kojim je mogao zamijeniti taj postojeći tim, ali jbg. Drugo ta ista osoba koje se sjećate iz drugog ulomka odjednom je super. Mada po komentarima za kruh (među ostalim) na doručku se i ne bi rekle baš da je dobra. I naravno ostaje tamo di je. Neće ta osoba u taj novi tim. Peče im torte, fino ih hrani, ipak je to bitno jer je**š stvaranje dugoročnog tima.
Zapravo, uvijek se sjetim jedne legende hrvatske ugostiteljske branše, čuvenog gospodina koji je rekao da je motiv svega toga bio; podjeli pa zavladaj. Posvadi sve i onda ispadni heroj. Ali draga braćo i sestre ne ide to tako. Neće “slonče u lonče” onima koji ne žive za ugostiteljstvo. Zašto bi se gradio novi jedinstveni tim koji u svakom trenutku može zamijeniti, ne to je pogrešna riječ, može upotpuniti bilo koju poziciju na bilo kojem radnom mjestu. Zašto graditi jedan jedinstveni tim koji će raditi sretan i ispunjen kad je lakše u strtu odmah sve sjebat ne znanjem ili ne razumijevanjem.
Tim prošlog chefa napravio je točno ono kaj je ovaj nesretni chef predvidio. Otišao je svom bivšem “gospodaru”. Sve se udžbenički odigralo u predvidivom vremenskom roku. Objekt je bio primoran odlaskom ljudi zatvoriti kuhinju i nešto pokušati na doručku. Ali bez pravog znanja do toga neće doći. Tko im može pomoći da podignu doručak na razinu da postane hit mjesto u gradu? Oni koji su ostali? Vidjeti ćemo. Kao što rekoh, ovo je samo jedna “muy loco” priča, možda istinita, možda ne.
No da Vas pitam nešto. Gdje treba povući granicu kada te netko ovako zajebava. Da li treba jednostavno reći dosta odmah čim odeš od nekoga ili zatvoriti sva vrata za sobom. Ideale nema, to me naučio jedan jako pametan direktor jednog jako lijepog hotela na moru. Nekako smatram da je možda dobro pokušat ostati u dobrim odnosima no kad vrag odnese šalu, kao u ovom slučaju, treba pokazati zube i prerezati sve veze komunikacije s tim osobama. Život je prekratak da bi si čovjek dozvolio da ga netko zajebava.
