Evo nas opet, dragi moji štovatelji dobre domaće klope, toplih priča iz kuhinje i svega onog finog kaj nam naša draga priroda tako nesebično daje! Proljeće je u punom jeku ovdje u našem Samoborskom kraju, zrak miriše na vlažnu zemlju i svježu travu, a bregi su nam se zazelenili kao da ih je netko najljepšom bojom premazao. A s proljećem, stiže i on, naš stari znanac, vjesnik toplijih dana i jedna prava, neopjevana zvijezda naših livada i vrtova. Danas na “Štrukanom pelinu” pišemo o biljci koju učeni ljudi i knjige zovu maslačak, ali za nas, ljude ovog kraja, od Samobora i Žumberka pa gore do Zagorja, on je oduvijek bio i ostao jednostavno – regrat.
Sigurno ste ga primijetili. Ma nema šanse da niste. Tko bi mogao ignorirati one eksplozije čiste, sunčano žute boje koje ovih dana pretvaraju naše travnjake i livade u zlatne tepihe? Kao da je netko po zelenoj travi prosuo na tisuće dukata koji se sjaje na proljetnom suncu. Prekrasan prizor, zar ne?
Pa ipak… “čujem” ja već neke kako gunđaju. “Ah, to? Ma to je samo korov”, reći će mnogi, odmahujući rukom i planirajući kako da tu “smetnju” što prije počupaju ili pokose. Kakva nepravda. Kakvo nerazumijevanje za tako skromnu, a opet tako moćnu i zahvalnu biljku.
Ali ovdje na ‘Štrukanom pelinu‘, mi koji cijenimo svaki dar prirode, od gorkog pelina do slatkog domaćeg štrudla, mi koji znamo da najbolje stvari često rastu pod nogama – mi znamo bolje. Mi znamo pravu istinu. Regrat nije smetnja, regrat je blagoslov. On je besplatna gozba koja samo čeka da je uberemo, on je čista, nepatvorena snaga prirode u svakom onom nazubljenom listiću, i on je okus… ah, taj gorkasto-svježi okus koji miriše na djetinjstvo, na prve prave proljetne dane i na salate kakve su spremale naše bake. Regrat je puno više od korova – on je besplatna, zdrava i kaj je nama ovdje najvažnije, ukusna namirnica koja zaslužuje svoje počasno mjesto na našem stolu.
Gdje ga naći i kako ga prepoznati
Dobro, sad kad smo utvrdili da naš regrat nije za bacit’, nego za slavit’, idemo vidjet’ gdje tog žutog junaka uopće naći i kako biti sto posto siguran da smo ubrali pravu stvar.
Taj vam se ne skriva previše, naš regrat. Pravi je mali osvajač i snalazi se skoro svugdje. Voli sunce, istina, pa ga najviše ima na otvorenim livadama i travnjacima koji se “kupaju” u proljetnim zrakama. Naći ćete ga kako veselo proviruje na livadi iza kuće, uz rubove šuma i poljskih puteva, u starim voćnjacima i vinogradima, po nasipima i uz potoke, čak i u onom zapuštenom kutku vrta koji ste mislili prekopati “jednog dana”. Ma, zna on proviriti i iz pukotine u starom asfaltu ili između kocki na stazi, tvrdoglavac jen žilavi.
Prepoznavanje je, srećom, prilično lako, čak i ako ste tek počeli otkrivati čari samoniklog bilja. Evo na kaj trebate obratiti pažnju:
- Gledajte pri tlu: Prvo ćete uočiti “zvjezdicu” ili rozetu listova priljubljenu uz zemlju. Listovi su karakteristični – duguljasti, ali ne ravnih rubova, nego onako… pa, kao da ih je netko malo grublje izrezuckao škarama. Duboko su urezani, često sa šiljastim vrhovima tih ureza okrenutim prema sredini rozete (zato ga Francuzi i Englezi zovu “lavlji zub” – dent-de-lion). Kad pipnete list, obično je gladak, za razliku od nekih drugih sličnih rozeta koje znaju biti dlakave (kao kod divljeg radiča, na primjer).
- Cvjetna stapka i cvijet: Iz sredine te rozete raste okrugla, šuplja i glatka stapka (bez listova na njoj) koja na vrhu nosi sunčano žuti cvijet, sastavljen od mnoštva sitnih latica.
- Mliječni sok – Krunski dokaz Ako još niste sigurni, uberite listić ili prelomite tu šuplju stapku – odmah će vam pokazati bijele “suze”, onaj gusti, mliječni sok. Ako curi bijelo ‘mlijeko’, to je gotovo sigurno naš regrat. Po tom mlijeku je i dobio narodno ime mljekača ili mličika u nekim krajevima.
- Kasnija faza: Naravno, tu je i ona poznata bijela, pufnasta loptica sjemena koja nastaje nakon cvatnje. Ako vidite nju, znate da je regrat bio tu.
NAJVAŽNIJE OD NAJVAŽNIJEG: Berite pametno i čisto!
E sad, OPREZ! Nije svaki regrat koji vidite automatski i regrat za vaš tanjur. Lokacija je ključna!
- Zaboravite na branje uz prometne ceste! Tamo gdje auti dižu prašinu i ostavljaju “mirisne” smradove iz auspuha, regrat upija sve to. Ne fala.
- Izbjegavajte rubove polja i vrtova za koje niste sigurni da nisu tretirani pesticidima, herbicidima i drugim “–cidima”. Ne želite kemiju u salati.
- Ona lijepa livada u parku ili uz šetnicu gdje svi vode svoje pse… koliko god regrat tamo lijepo izgledao, možda je pametnije preskočiti. Znate na kaj mislim.
Srećom, mi ovdje u Samoborskom kraju blagoslovljeni smo bregima, čistim livadama, skrivenim proplancima i zapuštenim kutcima gdje regrat raste k’o u priči, daleko od zagađenja. Samo treba malo protegnuti noge, prošetati se putevima koje znamo, ili otkriti neke nove. Malo truda za veliku nagradu.
I još jedna stvar – budite fer prema prirodi i drugima. Uberite koliko vam zaista treba za obrok (ne treba i ne valja očerupati cijelu livadu). Ostavite nešto i za pčelice i druge kukce kojima je regrat važna hrana, a i za druge berače koji će možda doći poslije vas. Poštujmo prirodu koja nas hrani.
A kako brati?
Najbolje je ponijeti mali, oštar nožić ili kuhinjske škare. Kad nađete lijepu, zdravu rozetu na čistom mjestu, kleknite i dobro pogledajte u njeno “srce”. Tamo se kriju najmlađi, najsvjetliji i najnježniji listići. Oni su vaš cilj! Vanjski, veći i tamnije zeleni listovi znaju biti već malo čvršći i osjetno gorči, pogotovo sada, početkom svibnja (danas za vrijeme pisanja ovog teksta datum je 4. svibnja 2025., ako čitate ovaj tekst kasnije), kad je regrat već u punoj snazi i tjera cvijet na veliko. Ali bez brige, i sad se nađe obilje mladih listova, pogotovo ako biljka raste na mjestu koje nije cijeli dan na direktnom suncu. Nožićem odrežite listove pri dnu, iznad korijena, ili ih pažljivo otkinite prstima. Stavite ih u košaricu ili platnenu vrećicu (izbjegavajte plastične vrećice gdje se upare) i pravac kuhinja.
Regrat na tanjuru
E, sad ono glavno! Kako se to jede? Naravno, najfniji je kao salata. Nema do dobre, krepke regrat salate. Zaboravite one fensi salatice koje nestanu u dva zalogaja. Ovo je konkretna hrana.
- Osnova: Mladi, oprani listovi regrata. Ako vam se čine malo jače gorki (pogotovo sad početkom svibnja), možete ih na par minuta potopiti u vruću vodu (blanširati), pa odmah ohladiti u hladnoj da zadrže boju, ali ja osobno volim tu njegovu karakterističnu gorčinu.
- Dodaci: E, tu počinje čarolija. Skuhajte krumpir u ljusci, ogulite ga i narežite na ploške dok je još topao. Dodajte kuhani grah (najbolje domaći trešnjevac). Tvrdo kuhana jaja su obavezna. A za onaj pravi domaći štih – preprženi špekec ili slanina narezana na kockice, zajedno s vrućom masnoćom.
- Preljev: Malo octa (jabučni mi je super), sol, papar i naravno – Njegovo Veličanstvo, bučino ulje! Dobro promiješajte dok je krumpir još topao da se okusi prožmu.
To je salata koja može biti i cijeli obrok. Zasitna, puna vitamina (kažu da je regrat bomba vitamina A i C, željeza i kalija) i okusa.
A kaj još možemo s regratom?
Nisu samo listovi za upotrebu:
- Cvjetovi: Od žutih glava može se skuhati poznati “maslačkov med” – sirup zlatne boje koji djeca obožavaju. Neki ih vole i pohane – umočene u smjesu za palačinke i ispržene. Cvjetne latice možete dodati i u obične salate za malo boje.
- Korijen: Manje se koristi u kuhinji, ali može se skuhati, ili osušiti, ispržiti i samljeti kao zamjena za kavu (ako ste baš avanturistički raspoloženi).
Zašto da se uopće “mučite” s tim regratom?
Možda se pitate, uz sve gotove, oprane salate zapakirane u plastiku u dućanu, zašto biste se vi sad “mučili” s tim regratom? Zašto saginjati leđa, pažljivo birati listiće, prati ih od zemlje…? Čemu sav taj trud oko običnog “korova”?
E, pa dragi moji, dopustite da Vam vaš “Štrukani pelin” kaže – zato kaj to nije “mučenje”, to je puno, puno više.
Zato kaj je to dio naše priče, naše tradicije. To je povratak korijenima, ovdje u našem Samoborskom kraju i šire. To je nešto kaj su radile naše bake i prabake, način na koji su hranile svoje obitelji koristeći ono kaj im je priroda davala pod nogama. Sjetite se samo mirisa te salate iz djetinjstva, ako ste te sreće da ga pamtite… Branje i priprema regrata je način da održimo tu dragocjenu nit s prošlošću, da ne zaboravimo znanje i okuse koji su nas oblikovali.
Zato kaj je to čista, nepatvorena snaga iz prirode. To je prava vitaminsko-mineralna bomba koja nam baš treba nakon duge zime da malo “pročisti” i okrijepi organizam, kako bi rekli naši stari. U regratu nema E-brojeva, nema čudnih dodataka ni pesticida (ako ste brali na pravom mjestu) – samo iskonska dobrota zemlje.
Zato kaj je taj okus… nezamjenjiv! Ona fina, reska, ugodna gorčina koja budi uspavana osjetila, savršeno se stapajući s toplim krumpirom, slatkastim grahom, kuhanim jajima i dimljenom aromom špeka… to je simfonija okusa pravog proljeća na tanjuru! To je onaj iskonski, pravi okus hrane koji ne nemrete kupiti u vrećici ili kutiji. A tek onaj slatki ponos i zadovoljstvo kad znate da jedete nešto fino i zdravo kaj ste sami pronašli i ubrali svojim rukama.
I da, zato kaj je – besplatno. U ovo vrijeme kad se čini da baš sve ima svoju cijenu, izaći na livadu pod našim Samoborskim bregima i nabrati si punu košaricu za bogat i zdrav ručak – pa to je fakat neprocjenjivo. To je pravo malo bogatstvo dostupno svima. To je podsjetnik da nam priroda, naša majka, još uvijek nudi obilje, samo trebamo otvoriti oči, sagnuti se i uzeti s poštovanjem.
Zato, dragi moji, evo mog savjeta i molbe:
Drugi put kad vidite te vesele žute tepihe kako se sjaje na suncu (a ima ih još obilje, rani je svibanj i sezona je još tu!), nemojte samo proći! Ne budite lijeni, ne tražite izgovore. Isplati se sagnut’ leđa na tih par minuta. Obucite stare cipele, zemite si košaricu ili platnenu vrećicu i naberite si jedan dobar pušlek (kiticu) tih mladih, zelenih, nazubljenih listića.
Operite ih dobro kad dođete kući, otresite zadnje tragove zemlje i pripremite si onu našu klasičnu, krepku regrat salatu (ili neku svoju omiljenu verziju). Sjednite za stol, udahnite miris i uživajte u svakom zalogaju. Osjetite okus tradicije i proljeća.
A onda… javite se! Jako bih volio čuti vas! Pišite mi u fejs komentarima kako je vama ispala salata. Kako vi najviše volite jesti regrat? Imate li neku svoju obiteljsku ‘caku’ za pripremu, neki tajni sastojak koji čini razliku?Podijelite s nama svoja iskustva, recepte i sjećanja. Hajdemo zajedno učiti jedni od drugih i čuvati te naše stare, dobre, domaće recepte od zaborava.
Do sljedećeg čitanja i novih priča iz pomalo gorkaste, ali uvijek iskrene kuhinje “Štrukanog pelina“, želim vam da uživate u svakom danu ovog lijepog proljeća, u mirisima i okusima koje nam nudi. I naravno – dobar tek uz regrat 🙂
