Samo kvalitetan sadržaj
U kategoriji ‘Kuharske kronike’ zaranjamo dublje u svijet gastronomije kroz prizmu osobnih iskustava i razmišljanja. Ovdje chefovi dijele svoje realne priče iz kuhinje, od svakodnevnih izazova do posebnih trenutaka inspiracije. Svaka kronika je prozor u stvarni život profesionalnog kuhara, gdje se susreću strast, predanost i neizbježne kulinarske avanture. Očekujte iskrene osvrte, promišljanja o aktualnim temama i autentične glasove koji odražavaju pravu bit kulinarske profesije. Ova kategorija je za sve one koji žele zaviriti iza kulisa i razumjeti kompleksnost i ljepotu kuhanja iz prve ruke.
To je razgovor koji se po kuhinjama vrti već desetljeće, obično negdje između cigarete na stražnjem ulazu i servisa koji samo kaj nije eksplodirao: Isplati li se uopće ta ugostiteljska škola? Realno, danas je lakše nego ikad uletjeti u kuhinju s ceste, bez dana škole, i napraviti karijeru. Neki to uspiju jer imaju ludu sreću,…
Čin izlaska van da bi pojeli nešto fino u restoranu nekada je bio svečani čin. Bilo da posjećujete omiljeno mjesto u susjedstvu ili ste pustolovnog duha i otvoreni ste za pronalaženje novih okusa, obukli ste se za tu priliku i uputili u restoran gdje će vas ugostiti, poslužiti i počistiti za vama. Ovih dana, u vrijeme post-pandemije te usred visoke razine inflacije, gosti će vjerojatnije preskočiti gostovanje, posluživanje i pospremanje u korist pristupa koji je više uzmi i ponesi, a to je hrana za van.
Da uistinu što napraviti kada chef koji je na plaći od 25000 kn dade otkaz i kaže da više ne želi doći na posao. Tako naime započinje žalopojka na jednom portalu. Ok u ugostiteljstvu su fluktuacije ljudi učestale i to je normalno, to je kako bi rekli surova realnost i stvarnost. No vjerojatno do toga nije došlo bez razloga. Iskreno, ne znam ni o kome je riječ niti o kojem restoranu je riječ, ali jedno je sigurno, da nitko ne daje otkaz bez razloga. S obzirom da ne znam detalje neću se dalje upuštati u komentiranje. Želio bih samo opisati jednu sličnu, obrnutu, ali jako interesantnu situaciju. Čak i luđu situaciju. Muy loco.
Biti kuhar nije nimalo lagan posao, dapače to je po mom mišljenju jedan od najtežih, najstresnijih i najopasnijih poslova i kada se uzme još u obzir da se radi u zatvorenom prostoru po 10 – 12 sati na dan, često u prostorima ne većim od 12 kvadrata. Sam obujam posla prije svega ovisi o funkciji ili ako želite “dužnosti” koju obnašate u kuhinji.
Prije par dana otišao mi je jedan jako dragi kolega. Nije htio, iz razloga u koje ne želim ovdje ulaziti, više raditi. Smatram da je u pravu što odlazi i želim mu svu sreću dalje. Meni osobno bilo je zadovoljstvo raditi s njime. U konačnici smatram ga prijateljem i definitivno ćemo ostati u kontaktu. Tko zna možda u budućnosti i postanemo opet kolege.
Koliko vas se zapravo osjeća ispunjeno na poslu. Znate na što mislim. Onaj osjećaj sreće kad si dio tim koji radi nešto sasvim nevjerojatno i pomiče granice. Onaj osjećaj kada smatraš da sve što si do sada uložio u sebe i materijalno i obrazovno, dolazi do punog izražaja