Samo kvalitetan sadržaj
U kategoriji ‘Kuharske kronike’ zaranjamo dublje u svijet gastronomije kroz prizmu osobnih iskustava i razmišljanja. Ovdje chefovi dijele svoje realne priče iz kuhinje, od svakodnevnih izazova do posebnih trenutaka inspiracije. Svaka kronika je prozor u stvarni život profesionalnog kuhara, gdje se susreću strast, predanost i neizbježne kulinarske avanture. Očekujte iskrene osvrte, promišljanja o aktualnim temama i autentične glasove koji odražavaju pravu bit kulinarske profesije. Ova kategorija je za sve one koji žele zaviriti iza kulisa i razumjeti kompleksnost i ljepotu kuhanja iz prve ruke.
Važno je pronaći način da se istaknete u restoranskoj industriji. Jedan od načina da to učinite je da na svom jelovniku imate jedno jelo koje ćete posebno istaknuti, vaš specijalitet kuće da to tako nazovemo. Postoji stvarna moć u tome da imate istaknutu stavku na jelovniku, posebno kada se natječete s restoranima koji poslužuju istu…
Očekivati neočekivano preduvjet je za rad u restoranu: gosti zovu u zadnji tren, popularno jelo je rasprodano, stalni gosti trpe lošu uslugu ili se ledomat pokvari i crkne. Postoji 100 stvari koje bi mogle poći po zlu, ali restorani koji planiraju unaprijed mogu izbjeći taj kaos koji čupa za kosu, zastrašuje, kaj-da-radimo-sada, koji smo svi…
Vlasnici restorana i mnogobrojni chefovi razvijaju uzbudljive koncepte za smanjenje bacanja hrane i smeća. Unatoč tome, još uvijek ima puno prostora za napredak u trendu zero waste hrane. Kada dođemo kući iz supermarketa, stavimo vrećicu punu hrane na stol, jel tako, raspakiramo sadržaj i dio bacimo ravno u kantu za smeće. Teško zamislivo, zar ne?…
Razgovor koji se među chefovima vodi cijelo jedno desetljeće: Isplati li se ugostiteljska škola? Lakše je nego ikad prije započeti s radom u ugostiteljstvu bez formalnog obrazovanja, a mnogi koji se na to odluče, to čine s velikim uspjehom, neki putem sreće, a neki zbog namjerno željenih ciljeva u životu. Kulinarska škola općenito je višeslojni…
Čin izlaska van da bi pojeli nešto fino u restoranu nekada je bio svečani čin. Bilo da posjećujete omiljeno mjesto u susjedstvu ili ste pustolovnog duha i otvoreni ste za pronalaženje novih okusa, obukli ste se za tu priliku i uputili u restoran gdje će vas ugostiti, poslužiti i počistiti za vama. Ovih dana, u vrijeme post-pandemije te usred visoke razine inflacije, gosti će vjerojatnije preskočiti gostovanje, posluživanje i pospremanje u korist pristupa koji je više uzmi i ponesi, a to je hrana za van.
Da uistinu što napraviti kada chef koji je na plaći od 25000 kn dade otkaz i kaže da više ne želi doći na posao. Tako naime započinje žalopojka na jednom portalu. Ok u ugostiteljstvu su fluktuacije ljudi učestale i to je normalno, to je kako bi rekli surova realnost i stvarnost. No vjerojatno do toga nije došlo bez razloga. Iskreno, ne znam ni o kome je riječ niti o kojem restoranu je riječ, ali jedno je sigurno, da nitko ne daje otkaz bez razloga. S obzirom da ne znam detalje neću se dalje upuštati u komentiranje. Želio bih samo opisati jednu sličnu, obrnutu, ali jako interesantnu situaciju. Čak i luđu situaciju. Muy loco.
Biti kuhar nije nimalo lagan posao, dapače to je po mom mišljenju jedan od najtežih, najstresnijih i najopasnijih poslova i kada se uzme još u obzir da se radi u zatvorenom prostoru po 10 – 12 sati na dan, često u prostorima ne većim od 12 kvadrata. Sam obujam posla prije svega ovisi o funkciji ili ako želite “dužnosti” koju obnašate u kuhinji.
Prije par dana otišao mi je jedan jako dragi kolega. Nije htio, iz razloga u koje ne želim ovdje ulaziti, više raditi. Smatram da je u pravu što odlazi i želim mu svu sreću dalje. Meni osobno bilo je zadovoljstvo raditi s njime. U konačnici smatram ga prijateljem i definitivno ćemo ostati u kontaktu. Tko zna možda u budućnosti i postanemo opet kolege.