Od pojave vrhunskih döner kebaba do sve boljih i inovativnijih tacosa: ulična hrana trend je diljem SAD-a, pa i europe, a kvalitetna ponuda postaje sve dominantnija dok junk food pripremljen s lošim i nekvalitetnim sastojcima polako ali uspješno otpada. Ako nas išta ujedinjuje na ovoj planeti, to nije nešto što većina nas ima – zapravo, istina je upravo suprotno: ujedinjeni smo u našem nedostatku. Odnosno naš nedostatak vremena. Živimo u svijetu u kojem nažalost sve postaje brže i užurbanije, a vrijeme koje nam je na raspolaganju stalno se smanjuje. Upravo je taj nedostatak vremena radikalno promijenio naše prehrambene navike. Drugim riječima, hrana koja se brzo priprema i obično se jednako brzo pojede. Fast food tj brza hrana već dugi niz godina dominira hrvatskom gastro scenom. Dovoljno je samo pogledati koji su to “najbolji” restorani po izboru Wolt-a i odmah ti bude sve jasno. A tu su još megapopularni i uspješni McDonalds i slični fast food objekti.
Dok su se u prošlosti ljudi sjeli u restoran barem na nekoliko minuta kako bi uživali u jelu, danas je to sve rjeđe. Danas sve mora biti brzo, po mogućnosti odmah, bez potrebe čekanja u redu. Ali to za restorane nije nimalo dobro. Ono za koga je to zapravo izvrsno su koncepti street fooda.
Ukratko, street food hrana odnosi se na gotovu hranu i pića koja se prodaju izravno “na ulici”. Ništa novo samo po sebi, jer klasični fast foodovi postoje već godinama. Međutim, ono što se posljednjih godina promijenilo je slika ulične hrane. Kao prvo došlo je do značajnog poboljšanja kvalitete hrane, inovativni koncepti također stalno nude nešto novo i zanimljivo. Bilo da se radi o metropoli ili malom gradu poput Samobora, festivali ulične hrane, tržnice na kojima chefovi kuhaju(Place market na dolcu) prodaju širok izbor trendi jela iz cijelog svijeta u svojim improviziranim kuhinjama/štandovima s hranom – sada su neizostavan društveni događaj u Zagrebu. No jedna stvar o uličnoj hrani mora vam postati kristalno jasna: Koncept fast fooda udaljava se od jeftine brze hrane prema modernoj, visokokvalitetnoj i održivoj hrani. A ljudi su spremni dublje posegnuti u džep za takva kreativa jela, a ponekad čak i podnijeti poneko čekanje, pogledajte samo primjer redova na Adventu ispred Esplanade.
Dobar instinkt i posvećenost kvaliteti također su odgovorni za uspjeh modernog street foda koncepta. Lokacija da se nađete na pravom mjestu u pravo vrijeme igra veliku ulogu. Jer tada ni novac ne igra nikakvu ulogu (ili barem jedva), što dokazuju mnogi primjeri u Zagrebu. Nepotrebno je reći da su neka inovativna jela više poput “zvijezde padalice” nego “fiksne zvijezde” na nebu ulične hrane. Hoće li se burgeri od mesa divljači, razni smash burgeri etablirati i zapravo postati rašireni trend u Hrvatskoj, ostaje za vidjeti.
U svakom slučaju, ono što povezujem s trendovima ulične hrane je to što podiže jeftinu i neukusnu sliku brze hrane. Kvaliteta sastojaka jednako je važna kao zdravlje, dobrobit životinja, održivost i prije svega pošteni radni uvjeti. Raznolikost, zauzvrat, vodi do inovacije, koja je itekako potrebna u moru istih street ponuda. Ima toliko sjajnih novih stvari u poslu s uličnom hranom – i to ne samo sa štandovima koji imaju fiksnu lokaciju, već i onima koji su mobilni. E baš o njima, tim zanimljivim “food truckovima” želim malo više reći.
Kultura kamiona s hranom postala je vrlo popularna posljednjih godina, ali odakle sve to dolazi? Jednom rječju; Sjedinjene Američke Države. Iliti SAD.
Food Truckovi u upotrebi su još iz rimskog doba. Ok tada nije bio kamion u pitanju već obična kolica koje je vukao čovjek s mjesta na mjesto kako bi pripremio obroke. Kamion s hranom kakav poznajemo danas bio je postupna evolucija tog formata. No kako su kamioni napredovali i postali doslovne “punokrvne” mobilne kuhinje.
Vjerojatno prvi kamion s hranom koji bismo prepoznali kao takav bio je Wienermobile, stvoren 1936. godine. Napravljen za reklamiranje – kaj drugo nego kabasice – Hrenovke Oscara Meyera, u njegovom Wienermobileu su obišle cijele Sjedinjene Države prodajući “viršle”(hrenovke). Prodavale su se ispred škola, raznih tvornica, a bio je prisutan kod popularnih američkih uličnih parada. Ako ste bili gladni, Meyerov Wienermobile vas je hranio. Do 1950-ih, kombiji sladoleda obilazili su četvrti diljem Sjedinjenih Država. Njihove razigrane melodije privukle su djecu (i odrasle) iz cijelog susjedstva, a korisnost kamiona s hranom postajala je očita. Ok, kamioni s sladoledom su super, ali prodaju samo jednu vrstu hrane, sladole, no kaj je s konkretnom hranom, burgerima, tacosima? E sada je vrijeme da skočimo u Californiu u doba 1970-ih.
Od 1960-ih meksički “loncherasi”(torba za hranu slična wolt torbi) prodavali su nevjerojatnu hranu, ali prvi kamion s hranom koji je prodavao tacose pojavio se tek 1974. Neki pajdo po imenu Raul Martinez kupio je stari kombi sladoleda i otvorio King Taco. Prijatelji su mu rekli da je lud (to i meni govore), ali on je parkirao food truck ispred bara u istočnom Los Angelesuu i prve večeri prodao brdo tacosa.
Nekoliko večeri kasnije, promet mu se doslovno udvostručio. Šest mjeseci kasnije, otvorio je fizički restoran koji je postao institucija LA-a. Do 1987. u gradu su poslovala tri kamiona King Taco. Iako je imao prvi kamion s takosima, Martinez nije dugo bio sam.
Na poznatom Sveučilištu Rutgers od 1979., ” grease trucks ” bili su uobičajen prizor. U tim kamionima prodavali su se “masni sendviči”, u biti žemljice punjene s dva cheeseburgera, pomfritom, zelenom salatom i rajčicom. Tako nezdravo, ali tako ukusno. Ovi kamioni s hranom postigli su veliki uspjeh, na ograničenim područjima. Tek 2008. počinje šira moderna revolucija kamiona s hranom.
2008. godina je bila nevjerojatno važno vrijeme u povijesti kamiona s hranom. Tada su tehnologija catering kamiona, društveni mediji i sve veći interes za uličnom hranom izazvali revoluciju kamiona s hranom. Društveni mediji poput Facebooka i Twittera u nastajanju značili su da su korisnici počeli sami obavljati marketinški posao.
Velika recesija kasnih 2000-ih također je dala poticaj za kupnju i pokretanje kamiona s hranom. Kuhari iz vrhunskih restorana dobivali su otkaze, a malo je restorana u to vrijeme zapošljavalo. Kamioni s hranom bili su očito rješenje. Bilo ih je jeftino kupiti i lako ih je upravljati, a za kuhara nisu bile potrebne nikakve posebne vještine nego one koje su i inače potrebne za rad u restoranu. Upravo je taj pokret počeo praviti kamione s hranom istinski gurmanskim.
Od tada je bilo dobrih i loših pomaka u industriji. Godine 2010. Los Angeles je počeo zahtijevati od kamiona s hranom da prođu inspekcije, poput klasičnih restorana. Godine 2011. njujorški kamioni s hranom bili su prisiljeni premjestiti se dalje od automata za parkiranje, nakon što su gradske vlasti odlučile da prodavači ne smiju parkirati gdje hoće i prodavati hranu.
Unatoč povremenim preprekama, kamioni s hranom su jačali. Počeli su dobivati licence za alkoholna pića, nudeći kupcima vrhunska vina, pjenušce i piva u kombinaciji s hranom. Prevladavanje različitih vrsta hrane još je jedna velika prednost kamiona s hranom.
Kamion s hranom može prodavati bilo koju vrstu hrane. Želite kamion s pizzom, kamion s burgerima ili azijski? Sve su opcije moguće. Kombinacija niske cijene, ukusne hrane i velike raznolikosti izbora učinila je kamione s hranom uspješnim diljem SAD-a. U mnogim gradskim područjima u SAD-u kamioni s hranom sada su ukorijenjeni poput restorana i bistroa. Tendencija je da će u SAD-u ova grana ugostiteljstva nastaviti rasti.
Etablirani restorani, kao što je poznati Katz’s Deli u New Yorku, počinju se uključivati u akciju. Takvi brendirani kamioni s hranom nešto su što možete očekivati da ćemo ih i dalje vidjeti na ulici. Oni nude jeftino marketinško rješenje velikog učinka. Sve više i više počinjemo viđati kamione s hranom i na drugim mjestima osim u SAD-u. Festivali kamiona s hranom iznimno su popularni i nije neobično da kamioni opskrbljuju događaje, primjerice Food Truck festival na jarunu je odličan primjer. Pogledajte također Domenikana festival u Sv.Nedelji ili Paradajz from Paradise na jezeru Kipišće. Nekić trucks su tamo prisutni i stvarno nude jako dobru ponudu. A i iskreno lijepo ih je vidjeti, pogotovo noću onako lijepo osvjetljene.
Za razliku od rane povijesti kamiona s hranom, također na ulicama SAD-a počinje se viđati sve više kamiona sa zdravom hranom. Oni koriste prednost kulture čiste prehrane koja je posebno popularna u Kaliforniji. Tehnologija je još jedna značajka koju današnji kamioni s hranom iskorištavaju. Na primjer, nije nečuveno da kamioni nude besplatan Wi-Fi. Ovo ne samo da privlači kupce, već i potiče dijeljenje na društvenim medijima.
Razmišljate o pokretanju kamiona s hranom? Zanimaju vas troškovi ili se pitate imate li što je potrebno? Sve su to dobra pitanja na koje za sada nemam odgovor. U hrvatskoj je ova grana ugostiteljstva i dalje “persona non grata” tabu tema o kojoj malobrojni žele govoriti, a odgovorni ne žele slušati. Šteta, zamislite svoje najdraže restorane sa svojim food truckovima na našoj obali. Kako bi ponuda i kvaliteta porasla to nisu istine.
Ne znam, kaj vi mislite o ovoj temi recite slobodno u komentarima na našoj fejs stranici te nas svakako zapratite i na Instagramu.
