Anegdotalna anomalija

Nedavno je nakon jako dugo vremena izašao podosta dobar osvrt na jednom opskurnom portalu na stanje cijena u hrvatskom turizmu. Autor se osvrće da hrvatska još turistički i nije preskupa jer po njegovom mišljenju o tome svjedoče gužve na moru. Tko zna, možda je i u pravu. Međutim tamo di pogađa u “sridu” jest činjenica da hrvatska obala i općenito stanje sa sezonski turizmom više nije “value for money” 

Mislim da većini i nije toliko bitan novac. Gledajte cijena je uvijek, čak i za one najbogatije, bitan faktor. Cijene na Jadranu iz godine u godinu rastu, dok s druge strane kupovna moć mnogih građana pada. Pa je tako nekad obvezni odmor na moru građanima postao nedostižan.  Naime, kako se može ćuti od RTL televizije, u prosjeku cijene su u posljednje tri godine veće za 30 posto, a negdje čak i dvostruko. Kuće za odmor, osobito one s bazenom, izuzetno su popularne posljednjih godina, pa tako i jedna u okolici Cavtata koja po danu košta preko 400 eura.  No sve je popunjeno. Do čepa kako bi rekli.   

Cijene u restoranima si rekordno visoke, hrana nikad nije bila skuplja, noćni klubovi i barovi skuplji od mnogih drugih na prestižnim lokacijama u elitnim europskim lokacijama, a opet sve radi bolje nego godinu prije. I dok autor pokušava opaskom napomenuti da ako se trend skupoće nastavi da će naš siroti turizam doživjeti krah. Vjerojatno je nešto morao platiti pa mu nije bilo dobro 😊  

Osobno mislim da hrvatska nikad i nije bila budget destinacija. Nije bila niti value for money destinacija. Hrvatska je jednostavno destinacija. Destinacija za one koji žele provesti dva tjedna odmora a da pritom ne moraju “jahati” dve gladne godine do tamo. Hrvatski turizam ima veliku prednost zbog svoje lokacije. Blizu smo svim našim redovnim posjetiteljima koji dolaze iz obližnjih država. Svi oni redom imaju daleko veći standard standard od našeg pa pojam skupoće ne odnosi se isto na njih kao na nas. Gužve koje vidimo u ljetnim mjesecima i dalje će se događati, sada malo manje zbog shengena, no svejedno.  

Hrvatska još uvijek stagnira po pitanju ponude no i to se polako mijenja. Vrhunski restorani otvaraju svoja vrata po našoj obali, objekti poput Agli Amici, Cap Aureo, Monte i sl dižu kvalitetu. Vrhunski hoteli dovode goste veće platežne moći i nadam se da će se taj trend nastaviti i dalje. Naši će i dalje ići na more, makar na par dana, makar tamo jeli gavrilovićev mesni narezak s fetom kruha. Od nekih tradicija se ne odstupa. 

Za kraj zaključak ovog autora jest da će naš turizam i dalje nastaviti trend stabilnog rasta dolazaka. Inozemni gosti iz naših susjednih EU država i dalje će nastaviti dolaziti na more, zašto i ne bi, kao što će i naša zimska kolonija skijaša odlaziti u Austriju i Švicarsku. Neki u resorte sa top restoranima, drugi u apartmane s sarmom u gepeku.