Samo kvalitetan sadržaj
Sjećaš se onih vremena? Kad je upis u ugostiteljsku školu bio “špica”? Kad se sanjalo o tome da postaneš maître d’ u Esplanadi ili chef koji diktira trendove? Bilo je to doba kad je taj posao nosio dozu glamura, putovanja i onog finog, gospodskog šmeka. Danas? Danas je slika otužna. Učionice zjape prazne, a interes za konobarenjem…
Naletio sam nedavno na jednu recenziju. Restoran koji mi je nekad bio drag, mjesto di se dobro jelo, sad je dobio takvu šamarčinu da je to bolno čitat. Slike tanjura? Katastrofa. Vidi se iz aviona da je u kuhinji netko tko je zalutao u struku. Di je zapelo? Zapelo je u startu. Odabrali su krivog…
Ali evo male tajne: većina hrane, sama po sebi, prirodno je dobra. Začini (i svježe začinsko bilje) samo nadograđuju taj već netaknuti okus. To znači da ne morate puniti ormarić skupih mješavina začina simpatičnih naziva kako biste pripremili zaista kvalitetnu hranu.
Biti kuhar nije nimalo lagan posao, dapače to je po mom mišljenju jedan od najtežih, najstresnijih i najopasnijih poslova i kada se uzme još u obzir da se radi u zatvorenom prostoru po 10 – 12 sati na dan, često u prostorima ne većim od 12 kvadrata. Sam obujam posla prije svega ovisi o funkciji ili ako želite “dužnosti” koju obnašate u kuhinji.
Sami koncept kuhinjske brigade prvi je razvio jedan od najvećih chefova svih vremena. Da pogađate radi se mom uzoru Georges Auguste Escoffieru. Legendarnom pariškom chefu koji je zaslužan za mnogo toga što koristimo u današnjoj modernoj gastronomiji.