Možda mislite o umaku od soje kao o jedinstvenom začinu, ali postoje deseci različitih vrsta umaka na bazi soje iz cijele Azije, svaki s malo drugačijim okusima, bojama i konzistencijom. Tamari je jedan od tih umaka i ima svoj poseban okus, uglavnom zato što se pravi drugačije od svih ostalih soja umaka. Tamari se preša iz tekućine koja se cijedi iz miso paste (fermentirane sojine paste) dok stari. S druge strane, soja umak je napravljen od fermentirane i kuhane mješavine soje, pšenice i drugih žitarica. Tamari je često malo skuplji od soja umaka no zato je gluten free.
Dok se mnoge vrste sojinog umaka nalaze diljem Azije, tamari je specifično japanski. No, najveća razlika između tamarija i ostalih soja umaka je u tome što se tamari najčešće radi bez pšenice, dok soja umak obično sadrži pšenicu (do 50 posto ukupnog sadržaja). Tamari također ima manje sastojaka u usporedbi sa soja umakom, sadrži samo vodu, zrna soje i sol. Popis sastojaka na tipičnoj boci soja umaka obično sadrži pšenicu i konzervans kao što je natrijev benzoat. Razlika u sastojcima rezultira time da tamari ima bogatiji okus, gušću i tamniju nijansu od tipičnog kineskog soja umaka.
Tamari možete zamijeniti soja umakom i obrnuto, iako ćete možda otkriti da više volite jedan okus u odnosu na drugi ili da radije koristite svaki za određenu kulinarsku svrhu.
Zbog konzistencije i uravnoteženog okusa tamari je idealan za korištenje kao umak za umakanje. Tamari je zapravo bolji umak za sushi od soja umaka jer neće zaslaniti ribu. Tamari također možete dodati juhama, varivima, marinadama, prženim krumpirićima i azijskim umacima ili ga koristiti odmah iz boce kao začin za rezance, knedle, ribu (osobito sirovu, za jela poput sashimija) i tofu.
Tamari je (uz malo šećera) također popularan začin za pržene orašaste plodove, posebice bademe.
Kakvog je okusa
Tamari ima okus mekog, manje slanog, više nijansiranog soja umaka, zahvaljujući svom 100 postotnom udjelu soje. Pšenica u tradicionalnom sojinom umaku može dati oštar okus, gotovo poput octa, kojeg nema u tamariju. Umjesto toga, tamari je prepun umamija — bogatog, pikantnog okusa koji “teče u ustima” prisutnog u govedini, kuhanim gljivama, tijestu od rajčice, odležanim sirevima i sušenoj ribi — i može se koristiti za dodavanje “mesnatosti” vegetarijanskoj i veganskoj hrani.
Kako je azijska hrana postala sve popularnija tijekom u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina, lakše je kupiti razne azijske sastojke, uključujući tamari. Trebali biste moći pronaći tamari u staklenim bocama (ili velikim plastičnim vrčevima u rinfuzi) u azijskom/međunarodnom odjelu dobro opskrbljenog supermarketa pored soja umaka. Ako ga nema u vašoj lokalnoj trgovini, provjerite trgovinu azijske hrane PanAsia (u blizini Avenue Mall-a u Novom Zagrebu)
Gotovo sve vrste tamarija koje se prodaju kod nas su bez glutena, iako još uvijek mogu sadržavati pšenicu u tragovima. Tamari koji pronađete vjerojatno će biti označen kao bezglutenski, siguran za svakoga na bezglutenskoj dijeti. No da se slučajno ne zajebete, obični tamari robne marke Kikkoman, međutim, nije bez glutena, iako rade jednu vrstu tamarija koja je bez glutena i jasno označena kao takva.
Čuvajte tamari u originalnoj ambalaži na hladnom, suhom i tamnom mjestu poput smočnice. Ne treba ga hladiti, ali neće izgubiti okus ako ga čuvate u hladnjaku. Otvorene posude tamarija mogu se čuvati neograničeno, pod uvjetom da su dobro zatvorene.
