Samo kvalitetan sadržaj
Ekipa, ajmo bit realni. Kad prosječan lik čuje za branje medvjeđeg luka, koprive ili bljušta, prva asocijacija mu je planinarenje, vikend-izlet i neki priručnik za preživljavanje. Za njih je to hobi. Za nas u struci, to je čisti, kuharski luksuz koji nam raste doslovno pred nosom, tu gore po Samoborskom gorju. Dok globalna restoranska scena…
Kad ožujak stigne na Samoborsko gorje, krene ludnica. Medvjeđi luk, divlje šparoge, mladi izdanci češnjaka… sve pršti od okusa, ali taj prozor obilja traje frustrirajuće kratko. I kaj onda ekipa radi? Zamrzava? To uništi staničnu strukturu i dobiješ gnjecavu kašu. Ili rokaju u ocat? Ocat maskira sve, uništi suptilnost namirnice i to je čista agresija…
Evo nas opet. Proljeće je stiglo, ptičice pjevaju, a gastro scena je kolektivno izgubila razum zbog jedne jedine biljke, medvjeđeg luka. Postao je tolika zvijezda da ga sad viđam na jelovnicima restorana di mu prirodno stanište nije ni blizu, guraju ga u sve, od juhe do sladoleda (karikiram, ali nismo daleko). Na placu ga kumice prodaju…