Zamislite sočan, mekani komad svinjskog mesa koji se doslovno topi u ustima, obavijen sočnom, zlatnom kožicom. Zamislite aromu koja se širi kuhinjom dok se buncek lagano krčka u loncu, ispunjavajući prostor toplinom i obećanjem ukusnog obroka. Da, dragi prijatelji, govorimo o bunceku, kralju zimskog stola i simbolu hrvatske kontinentalne kuhinje.
Njegova posebnost leži u kombinaciji mesa, masnoće, kože i hrskavice, što mu daje bogat okus i teksturu. Zahtijeva dužu termičku obradu, ali strpljenje se isplati. Kuhanjem, pečenjem ili dimljenjem, buncek se pretvara u pravu deliciju.
U hrvatskoj kuhinji, buncek se tradicionalno priprema na razne načine. Najčešće se dugo i polako kuha da bi ga kasnije razrezali i poslužili s dinstanim zeljem i restanim krumpirom. Pečeni buncek, s hrskavom kožicom i glazurom od meda i piva, prava je poslastica za nepce. Pohani buncek je pravo otkriće za sve koji vole fino papati i nešto posve novo, a za one koji vole krepka jela, tu je varivo od bunceka s grahom ili lećom. Ako vas zanima više pohani buncek, kako se radi i kakvog je okusa, navratite do hotela Garden Hill (Gorica) gdje će te ga moći uživo probati.
No buncek je puno više od samog jela. On je dio naše kulinarske baštine, simbol obiteljskih okupljanja i zimskih blagdana. No kako je postao popularan?
Ukratko, buncek je u Hrvatskoj popularan tijekom 19. i 20. stoljeća, kada se razvija nacionalna kuhinja i kada se tradicionalna jela počinju bilježiti i standardizirati. U to vrijeme nastaju i mnoge kuharice s receptima za buncek. iz više razloga no može se reći da se buncek u hrvatskoj kuhinji koristi već stoljećima, a recepti su se prenosili s koljena na koljeno. To ga čini dijelom kulinarske baštine i stvara osjećaj nostalgije i povezanosti s prošlošću. Buncek je relativno jeftin komad mesa, a od njega se mogu pripremiti obilna i zasitna jela za cijelu obitelj. To ga također čini pristupačnim izborom za mnoga kućanstva.
S druge pak strane kombinacija mesa, masti, kože i hrskavice daje bunceku bogat i pun okus, što ga čini zasitnim jelom. Mekano meso i hrskava kožica pružaju zanimljivu teksturu koja zadovoljava sva osjetila. Već sam spomenuo da se buncek može pripremati na razne načine – kuhati, peći, dimiti, pohati(da pohati) – te se odlično slaže s raznim prilozima poput kiselog kupusa, restanog krumpira, graha i leće. To ga čini svestranim sastojkom koji se može uklopiti u različite jelovnike i prigode, a mi kuhari obožavamo takve namirnice.
U mnogim krajevima Hrvatske, buncek se tradicionalno jede u društvu, posebno za vrijeme blagdana ili obiteljskih okupljanja. Dijeljenje bunceka s voljenima stvara osjećaj zajedništva i topline. Ukratko, buncek je popularan u Hrvatskoj zbog svojeg bogatog okusa, tradicije, svestranosti i pristupačnosti.
Miris dima i dinstanog zelja(kupusa), toplina koja se širi iz “špareta”(peć na drva) u staroj kuhinji… To nisu samo mirisi i osjeti, to su uspomene utkane u dušu. U svakom zalogaju bunceka, masnoj kožici i mekanom mesu, krije se djelić prošlosti, eho nekih davnih zimskih dana kada je sve bilo nekako ljepše i jednostavnije*. (subjektivna opaska autora)
Sjećam se bakine kuhinje, malene i uvijek tople, u kojoj se buncek krčkao satima. Miris bi ispunjavao cijelu kuću, a ja bih nestrpljivo čekao da se ohladi pa da ga “napadnem”. Uz buncek se uvijek vezao osjećaj sigurnosti, topline doma i bezuvjetne ljubavi.
Danas, kada i sam pripremam buncek za svoju obitelj, osjećam se povezanom s tim davnim vremenima. Svaki put kada ga stavim u lonac, kao da oživljavam uspomene na baku, na njezine ruke koje brižno pripremaju jelo, na njezin osmijeh dok mi dodaje tanjur pun ljubavi.
Buncek je za mene više od hrane. On je simbol obitelji, tradicije i ljubavi. U svakom zalogaju osjećam toplinu doma, sjećanje na bezbrižno djetinjstvo i okus sreće. I dok gledam svoje sinove kako s užitkom jedu buncek, znam da će i oni jednog dana, uz miris dima i dinstanog zelja, “oživljavati” svoje uspomene, baš kao što ih ja “oživljavam” danas.
