Mislite li na svoje ljude samo kao na sredstvo za postizanje cilja? Iskreno, nadam se da ne. Na početku svoje karijere naišao sam na chefa gdje je dovršenje zadatka bilo važnije od vođenja i razvoja svojih ljudi. Tada, još zelen mislio sam da je to stvarno način upravljanja kuhinjom. Srećom, kroz godine, naučio sam puno iz takvog pristupa i prilično brzo sam stvarno promijenio svoju perspektivu.
Danas želim podijeliti vrlo važnu stvar koju sam naučio. Ova promjena promijenila je način na koji sam vodio ljude i upravljao kuhinjom i sav svoj uspjeh dugujem ponovnom promišljanju ovog koncepta. Gledajte, vaši ljudi su ljudi s emocijama, snagama, slabostima i osobnošću. Oni nisu samo broj ili kotačić. Ali često o njima razmišljamo kao o broju. Smatramo ih radnom snagom (negativna obveza za naše dobiti i gubitke).
Kad se o njima razmišlja kao o obvezi, plaćate ih što je moguće manje. Najčešće, velik dio ide u kuverti na crno. Time zapravo pokazujete vašim ljudima da ih ne cijenite. Zapamtite, svatko, ali baš svatko se želi osjećati cijenjenim i sastavnim dijelom vašeg restorana.. Morao sam ovo napisati i onda se osloboditi lažnog uvjerenja kojeg su se ugostitelji držali zadnjih cca 50 godina… “premalo plaćati svoje ljude jednako je većem profitu.”
Mnogi kada na svoje ljude gledaju, ne gledaju kao ulaganje u budućnost, već kao na obvezu? Gledaju na njih kao na imovinu u bilanci, kao najobičniju obvezu u računu dobiti i gubitka. No u krivu su. Vaši ljudi su prednost Dopustite mi da ilustriram ovo. Kaj ako ste zaposlili šefa kuhinje za 3000 eura mjesečno i taj vam chef pokaže pet stvari koje možete učiniti kako biste uštedjeli 15000 eura godišnje? Umjesto da na njegovu plaću od 3000 eura gledate kao na obvezu dobiti i gubitka, što ako biste o chefu razmišljali kao ulogu koji vam daje 50 posto povrata na vaše ulaganje? Vjerojatno biste popili šampanjac ili natočili čašu pelina da vam je bilo koje drugo papirnato ulaganje isplatilo 20 posto povrata. Svi koji rade u restoranima znaju da otpada i bacanja ima “puno previše”. Što zbog lošeg naručivanja robe, što zbog lošeg iskorištavanja robe zbog neefikasnog jelovnika. Pravi chef to može kroz mjesec dana sve posložiti.
Zbog ovog pogrešnog uvjerenja, većina upravitelja i vlasnika restorana ne samo da svojim ljudima ne isplaćuju poštenu plaću, već također svoje ljude ne obučavaju na pravi način. Kad bi ugostitelji svoje zaposlenike smatrali investicijom, na obuku bi gledali kao na ulaganje u rast svoje imovine, kao i rast samog restorana.
Umjesto toga, pokušavaju potrošiti što je moguće manje na njihovu obuku. Zatim se pitaju zašto taj zaposlenik ne zna jelovnik, ne slijedi korake usluge, itd. I što je još gore, ne ostaju tu jer nisu pripremljeni za uspjeh, a ranije sam već pisao da nitko ne želi biti u “brodu koji tone” niti u timu koji ne pobjeđuje.
Nemojte premalo plaćati svoje ključne ljude kako biste smanjili njihovu odgovornost. Mislite na njih kao na vrijednost. Uložite u njih. Razvijte ih. Cijenite ih. Velike su šanse da će, kada bolje i poštenije plaćate i pokazujte da se prema njima ponašate s poštovanjem, oni će i dalje biti bolji, više se truditi doprinijeti samom rastu restorana te vas u konačnici iznenaditi nevjerojatnim povratima, a vi ćete početi stvarati veći prihod i renome restorana.
Važno je fokusirati se na odnos. To vam pomaže da o njima razmišljate kao o ljudima, a ne samo o broju. Kao što sam ranije napisao, ljudi imaju emocije, snage i slabosti. Ponekad ne znamo što se s njima događa izvan restorana. Možda postoji nešto što bi moglo utjecati na njihovo vrijeme u restoranu.
Evo kratkog pregleda pet stvari koje možete učiniti kako biste svojim ljudima pokazali da vam je stalo do njih :
- Ljudi su vaša najbolja prednost: nemojte ih tretirati kao odgovornost
- Platite svojim ljudima
- Potrošite novac i energiju za stvaranje sjajne kulture
- Investirajte u razvoj svojih ljudi
- Usredotočite se na odnose
Jednom je sa mnom radio kolega. Bio je fantastičan. Imao je sjajan stav. Napravio je fantastičan posao i svi su ga generalno voljeli. Onda su odjednom stvari bile drugačije. Bio je trom. Nasrnuo je na konobara, pa i ostalo osoblje. Bio je jako negativan.
Posjeo sam ga i pitao ga što mu se događa u životu. Slomio se i rekao mi da je bio u lošoj obiteljskoj situaciji, da mu je mama teško bolesna i nije joj ostalo još puno. Rekao sam mu da svakog utorka uzme slobodan dan (uz slobodnu nedjelju kad je restoran bio zatvoren) i provede svaki mogući trenutak s njom. Da se ne brine, da ćemo pokriti smjenu za njega i da ga cijeli kuhinjski tim podržava. Nažalost priča je završila tragično kako to nažalost i bude kod teških bolesti, no njemu je taj ekstra slobodan dan puno značio. Ponovno je, nakon nekog vremena postao izvrstan u svom radu. No, što je još važnije, danas je chef i ima taj pristup gdje cijeni i poštuje svoje ljude i uvijek je tu zbog njih.
Želim reći da budite dobri prema svojim ljudima. Pokažite im empatiju kada im je potrebna. Razvijte odnos sa svojim ljudima i oni će biti marljivi, odani i vrijedni povjerenja. Dobro ih platite. Investirajte u njihovu obuku. Ako radite ove stvari, vidjet ćete nevjerojatne rezultate.
