Samo kvalitetan sadržaj
Neki dan mi na fejsu iskoči umotvorina nekog nadobudnog, wannabe novinara koji fakat brije da je popio svu pamet svijeta. Frajer u njoj uredno prosipa filozofiju kak po našim bircevima i restoranima konobari više ne govore hrvatski. Njegova je teza klasična linija manjeg otpora: naši ljudi više ne bi delali taj posao, pa se mi,…
Nedavno je američki gastro portal Eater načeo temu koja već neko vrijeme ozbiljno kuha i u našim salama, samo o njoj uglavnom šutimo kako ne bismo ispali dežurni “mrzitelji životinja”. U doba kada te jedna histerična Google recenzija uvrijeđenog vlasnika francuskog buldoga može koštati živaca i javnog pravdanja, linija manjeg otpora postala je nepisani standard….
Sjećate se onog mog zadnjeg teksta o KPI-jevima? Onog dijela di sam rekao da su Excel tablice nužno zlo ako ne želiš da ti restoran postane samo skupa igraonica? E, pa dotakli smo se tada svetog trojstva: Food Cost, Ticket Time i onog najgoreg, onog od kojeg svi dobivaju čir na želucu – Labor Costa…
Sjednem neki dan na kavu, lokalni samoborski birc, možda je čak i slastičarna, uglavnom ništa fensi. Naručim kavu s toplim mlijekom. Konobarica, simpatična cura, vjeroajtno Filipinka, nasmiješi se, kimne glavom i donese mi, kratki espresso i čašu tople vode. I sad bi tu prosječni Hrvat, onaj isti koji je do jučer kukao kako “nema tko…
U jeku kroničnog nedostatka radne snage koji pogađa hrvatsko ugostiteljstvo, tradicionalni savjet o detaljnoj prilagodbi životopisa (CV-ja) svakom pojedinom poslodavcu gubi na važnosti, pretvarajući se iz nužnosti u gotovo zanemarivu formalnost. Iako je kvalitetno napisan CV i dalje temeljna ulaznica za razgovor za posao, poslodavci u ugostiteljstvu trenutno su suočeni s gorućim problemom pronalaska bilo…
Znate onaj osjećaj kad uđete u restoran i sve se čini na prvu korektno, ali nešto ipak nedostaje? Kad vidite kuhara koji odrađuje posao strogo po pravilima, kao da slijedi upute za sastavljanje namještaja iz Ikee, a ne da stvara umjetnost na tanjuru? Jela izlaze, tehnički su možda i ispravna, normativi su tu, nema greške,…
Sjećaš se onih vremena? Kad je upis u ugostiteljsku školu bio “špica”? Kad se sanjalo o tome da postaneš maître d’ u Esplanadi ili chef koji diktira trendove? Bilo je to doba kad je taj posao nosio dozu glamura, putovanja i onog finog, gospodskog šmeka. Danas? Danas je slika otužna. Učionice zjape prazne, a interes za konobarenjem…
Rad u ugostiteljstvu uistinu je jedinstveno iskustvo. To može biti nevjerojatno nagrađujuća industrija za rad – za mene, ako moji gosti napuste restoran di radim sretni, onda ću i ja biti sretan. U ovoj branši su nevjerojatne mogućnosti, a upoznao sam neke od najboljih prijatelja u životu koje sam stekao radeći u ovoj industriji. No onima koji se nikada nisu bavili ugostiteljstvom naši motivi mogu biti neshvatljivi. Lako je zaboraviti da su smjene koje radimo daleko od normalnih – kada svojim prijateljima koji šljakaju od 9 do 5 spomenem koliko sati radim svaki tjedan, najčešći odgovori su “sigurno si umoran”, “ti si lud” ili “o moj Bože, kako ti to uspijeva?!”